|
|
 |
Osobni stav |
|
 |
Iz nae arhive:
ŤAnschlussť na slovenski način
Evo kako smo pisali pred gotovo PET GODINA.
Stanje se nije promjenilo na bolje. Uparavo obrnuto.
U Puli, 23. rujna. 2004.
U prvoj maniri Hitlerovih sljedbenika, Slovenija ovih dana pokuava silom prisvojiti ono to joj ne pripada i to joj nikad nije ni pripadalo. Sve to uz prećutni pristanak EU velikana i njihovo nevjeto Ťpravljenje blesavimať. Biti malo Ťebeteť nije na odmet ni inače u EU politici. Upravo na način kako su se Chemberlain i Deladier drali prema Hitleru.
Tu dvojicu je donekle moguće i shvatiti jer je Hitler bio presnaan da bi ga tek tako odbili. Ali kako shvatiti dananje EU gospodare kada se jednako tako ponaaju prema ispadima jedne svoje novopečene članice koju prođe s kraja na kraj s pola rezervoara goriva. Onoga na fićeku.
epurenje slovenskih ex. Miličnika po Savudrijskoj vali i nadmeno upadanje u druge suverene drave neodoljivo podsjeća na Hitlerovu uvertiru upada u Poljsku.
Jučeranji pak pokuaj anektiranja dijela hrvatskog teritorija i upad slovenskih parlamentarnih bitangi te bahatost koju su iskazali tom prilikom isto tako podsjeća na Hitlerovo epurenje u dijelu predratne Čehoslovačke i upad u Sudete.
Zadnja faza u svemu tome trebala bi valjda biti u maniri Hitlerova ŤAnschlussať Austrije.
| Jad i bijeda gradskog javaluka
Zoran ANGELESKI u Novom listu :
Motorola za privatnu zabavu u Areni platila 20 tisuća kuna
PULA Prvi put u njenoj dugoj povijesti pulska Arena privatno je zakupljena prolog petka, ne bi li se unutar zidina ovog naeg najvrjednijeg spomenika neprocjenjive vrijednosti privatno zabavilo 200-tinjak bogatih dioničara i suvlasnika moćne američke telekomunikacijske kompanije Motorola.
Prateći detalji, scenografija, prostrti crveni tepisi i svečani stolovi, policijski angaman, osiguranje, a posebno iritantno zatvaranje javnih cesta za privatne potrebe bogataa te niska cijena privatnog zakupa Arene za pripadnike američke elite eljne zabave na proputovanju iz Dubrovnika za Veneciju, uzburkali su emocije i izazvale lavinu kritika Puljana. No, moda je najuvredljivije to besramno i krajnje nedostojanstveno dodvoravanje svjetski utjecajnom kapitalu, gdje se, u isključivo privatne svrhe, nije prezalo od ograničavanja javnog prometa. To Pula jo nije doivjela!
| Crkli dabogda
Mudriniću, Mudriniću, po-po-po, Mudriniću, Mudriniću pokislooo ti perjeeee.
Barem bi tako trebalo biti nakon onoga kamo je ta Ťkanadska dangubať svojim Ťmenaersko-uvlakačkimť potezima dogurala HT.
I jo k tome dobro plaćena (ili potplaćena ?) za sav taj Ťtrudť.
Nevjerojatno zvuči izjava dotičnog Ťvelikog stručnjakať kada kae kako mjenjanje korporacijskog identiteta HT-a u DT pink boju i sve ono to slijedi uz tako neto, neće platiti HT nego DT. Ne samo da zvuči nevjerojatno nego do kraja laljivo, drsko i bećutno naročito kad se zna kako se DT domogao HT vlasnitva, koliko je dividende posisao do sada i kad se uz sve to spremaju otkazi radicima koji su stvarali taj HT dok je pliani-glavonja izmiljao nikad primjenjene patente u zabiti Kanade.
| Nejebica, prejebica ili zajebica?
Nije mi jasno ta se to događa na demografskim prostorima Lijepe nae. S jedne strane Ťozbiljnať istraivanja proizvođača prezervativa tj. kurtona, kondoma i raznovrsnih nakurnjaka u EU bojama, oblicima, mirisima i okusima, ukazuju na to da se hrvati i hrvatice i svekoliko pučanstvo ovih prostora zduno praska u prosjeku barem četiri puta tjedno, a s druge strane kukulelekanja o tome kako će za desetak godina nestati cijela dva grada veličine Rijeke - hrvati i hrvatice izumiru i odumiru jer ih vie umire nego to ih se rađa.
Očito je da razlog tome izumiranju nije harajuća nejebica niti izuzetna kvaliteta EU kurtona već neto sasma drugo.
S jedne strane kad nai mladci i mladice napokon zavre kole i fakultete i taman započnu svoj novi ivot, otkačeni s roditeljske sise, nalete na zid nezaposlenosti i ignorancije njihova opredmećenog truda u vidu diplome, pa se često hvataju poslova i poslića koji nemaju veze s onim za to su se kolovali. Naravno da uz to ide i mala plaća, probni rad ili rad na ugovor o djelu i svi ostali vidovi zapoljavanja kod kojih vritnjak stalno čuči negdje u blizini. I kako onda da tako mlad i produktivan čovjek, pun snage i seksualnog naboja, pravi potomstvo kada jo nije siguran da se i sam neće morati vratiti na roditeljske grudi. | Zato volimo laljivce ?
Nevjerojatno zvuče one mitingake parole iz davnih dana jugonostalgije kada je biračko tijelo, popularno zvano Ťruljať, skandiralo ispred bina na mitinzima gomile parola među kojima se isticala i ona Ťto je vie lai, xxx nam je miliji i draiť. Ono xxx je zamjena za prigodno ime ili nadimak opanjkanog druga ili drugarice, ovisno o direktivi iz komiteta, nalogu komesara na terenu i slično.
Danas s određene vremenske distance zvuči naivno, glupo i nerealno da su nai roditelji to mogli uzvikivati, pjeniti se i ljutiti zbog Ťirenja laiť o dotičnom drugu. Ili nedaj boe o laima koje nam je drug ili drugarica servirao u nekom svom mitingakom nastupu. Boe sačuvaj, to nikako nisu bili nai roditelji niti itko od nas. To se moglo desiti jedino u Njemačkoj u doba kad ih je Adolf zaludio i skrenuo s puta.
Vratimo li film zericu unazad, barem do zadnjih predizbornih mitinga, i prisjetimo se izvjetaja s terena i vratimo u sjećanje TV snimke i priloge u kojima opet neki od nas ispred bina mau panoima, posterima, parolama i opet po direktivi nekoga od novih komesara koji se danas nazivaju Public Relatins Manageri, glasnogovornici i kako god već, izbacuju parole, pjene se i odano pilje u lik koji obećava brda i doline. U stvari ne brda i doline nego samo obične, banalne i svakodnevne stvari poput većih mirovina, manjeg PDV-a, smanjenja dravnog duga, novih radnih mjesta i jo gomilu tih bla, bla, bla obećanja koja nam razgaljuju srca i due.
| |
| 
|
vremenska prognoza |
|
|
|
 |
| |
|
pretraivanje |
|
| |
prethodna stranica
