|
|
 |
Dnevnik putnika |
Zapisi s putovanja |
 |
Happy T-people
Pula, prosinac 2004.
Nisam se dugo, dugoooo skitao nigdje po svijetu, već vie od pol godine, pa sam se nekako ulijenio i otromboljio čitajući sve ta stignem i ta mi dođe pod ruku.
Tako sam danas dobio T-mjesečnicu. Nije obilata, tek pokoji listak pink boje, ali mi je ipak izmamila osmjeh na lice. Ne zato to to znači da nisam u drugom stanju, nego zato to govorim o T-mobile informativnom pink Ťnewsletteruť kojim nas redovito opskrbljuju i ele neto ljepe, bolje i vie. Evo sada nam ele 'ugodne i radosne blagdane'. Hendrik Kasteel osobno.
Ne znam kome sve Hendrik to alje, ali meni nije slao nikad do sada, pa ni ovaj put. Ja sam taj Ťnewsletterť dobio na uvid zahvaljujući mojoj boljoj polovici. Glasio je na nju. Ja isto imam T-Mobile mobitel (to vam je isti klinac kao i VIP, ali mi je HT-Mobile nekako izgledao Ťhrvatskijiť dok nije postao T-Mobile nakon čega je to sve isti drek) , ali mene Hendrik ne ljivi jedan posto. Moda zato jer sam ja uvijek tmuran i nadrkan, pa i nisam reprezentativni uzorak prosječnog T-Mobile pretplatnika. Ja sam onaj koji kvari taj prosjek. A kako izgleda prosijek saznao sam kad sam na naslovnici Ťnewsletterať ugledao Gopca kako uukan u kapicu Djeda Mraza umilno pokuava pajkiti na T-Mobile jastuku. I onda sam okrenuo dvije strane i vidio da to nije Ťnewsletterť nego magazin Plus.
A unutra, ljudi moji, toliko sretnog naroda, veselih lica, irokih osmjeha.... ne mo vjerovati.
| Đir po merkatu
Pula, petak, 28. svibanj 2004
Vrijeme je za moju večernju skitnju po gradu, ali je počela neka sitna kia i ne ide mi se nigdje van. Uhvatila me nekakva jebena fjaka i ne mogu mrdnuti. Sjedim i vrljam po računalu. To mora biti da je kakva dalmatinska fjaka, ali moda i obična domaća fjapavost. Fjapavitis vulgaris.
Cijeli dan sam zatvoren u kući i naporno ljakam. Barem se meni tako čini. Danas nisam radio ni podnevnu pauzu jer su me natrpali poslom u zadnji čas. Lenjin bi bio ponosan da me vidi. Bogme i drug Tito i cijeli komitet di una volta i SSRNH i mama i tata i ... jednom rječju svi. A najvie moj sadanji ef. Cijelo prijepodne sam se samo redovito ustajao otvarati haustor svim potarima i dostavljačima računa koji zvone ba na moje zvono. Pas im se mesa najeo. Jednom ću se sjurit dolje urlajući po stubitu iz sveg glasa i lupajući po gelenderu, pa ako ih odmah ne trefi lag i ako nemaju neto za isporučiti ba meni, nekoga ću dobro nalupati. Ima me poprilično. Susjeda mi.
| I dođe taj dan, svečan i radostan...
Otvorena je nova Gradska knjinica
Pula, 05.05.2004.
Napokon smo dočekali i taj izuzetni dan koji čeka već par generacija pulskih ljubitelja knjige.
Na ponos i veselje puljana, puleana i polesana otvorena je nova Gradska kninica, smjetena u nekadanjim halama gradske tiskare u samome sreditu grada.
To je sigurno najljepa knjinica u Hrvatskoj i jedna od najljepih knjinica na ovim Mediteranskim prostorima. Moda bi joj Aleksandrijska mogla konkurirati da nije izgorila.
Ja tamo nikad nisam bio. Samo da se zna.
| Ministar opće prakse
Pula, 30. prosinca 2003.
Jo dan-dva i ode jo jedna godina. Godina uspona i padova, godina uspjeha i neuspjeha kako je koga za'vatilo. Ja sam ove godine slabo putovao, pa nisam puno novoga ni doivio ni vidio po bijelome svijetu. I osjećam se "o de bala". Uglavnom sam umjereno ljakao na podizanju tehnoloko-intelektualno-informatičkog nivoa vodeće EU industrije one vapske. Sve skupa jedva da sam četiri mjeseca ove godine putovao okolo. A to vam je skoro pa nita. I to je najbolje nita pametniji se nisam vratio doma. Martin tam, Martin sim.
A dotle se kod nas otvorile autoceste, tuneli, odrala predizborna kampanja, pa izbori, pa sjahae Ivica da uzjai Ivo (teta da mu nije ime Marica čisto rime radi), novi i stari saborski junci i vukovi poloie zavjet domovini (?!), Vladu formirae i malkice okrnjie i sve je pic-pic. Čista ćibu-ćiba poezija.
| Nostalgija
Subota, 11.10.2003, Munchen
Opet sam na putu i opet u Munchenu. Samo na desetak dana, ali sve mi tee pada boravak od kuće. Dri me misao da sam već idući tjedan doma.
Od dosade sam opet malo skitao po Munchenu, lunjao po dućanima, gledao ulične artiste, sluao Peruansku glazbu, gledao vjebe vartogasaca nasred Marienplatza, pojeo ŤSemel mit Wurstť na Wiktualienmarktu, popio pivce (bezalkoholno :-( ) u Augustineru i potroio gomilu love na kojekakve gluposti i poklončiće. Ne da mi vrag mira pa moram kupiti neto za one moje doma. I praznici su pred vratima, pa nije zgorega imati nekakvu sitnicu za svaku dragu osobu.
Cijelo sam jutro, muvajući se među ljudima, vukao sobom nekakav osjećaj nostalgije za kućom i sve skupa me nije previe veselilo pa sam već u dva sata sjeo na vlak i zapičio prema svome hotelu.
Sjedeći uz prozor promatrao sam ljude na peronima, gledao kako svaki od njih uri nekome svome cilju, nekome susretu ili povratku kući, zaokupljeni mislima i ne primjećujući da ih netko gleda.
| |
| 
|
vremenska prognoza |
|
|
|
 |
| |
|
pretraivanje |
|
| |
