Evo kako smo pisali pred gotovo PET GODINA.
Stanje se nije promjenilo na bolje. Uparavo obrnuto.
U Puli, 23. rujna. 2004.
U prvoj maniri Hitlerovih sljedbenika, Slovenija ovih dana pokušava silom prisvojiti ono što joj ne pripada i što joj nikad nije ni pripadalo. Sve to uz prećutni pristanak EU velikana i njihovo nevješto «pravljenje blesavima». Biti malo «ebete» nije na odmet ni inače u EU politici. Upravo na način kako su se Chemberlain i Deladier držali prema Hitleru.
Tu dvojicu je donekle moguće i shvatiti jer je Hitler bio presnažan da bi ga tek tako odbili. Ali kako shvatiti današnje EU gospodare kada se jednako tako ponašaju prema ispadima jedne svoje novopečene članice koju prođeš s kraja na kraj s pola rezervoara goriva. Onoga na fićeku.
Šepurenje slovenskih ex. Miličnika po Savudrijskoj vali i nadmeno upadanje u druge suverene države neodoljivo podsjeća na Hitlerovu uvertiru upada u Poljsku.
Jučerašnji pak pokušaj anektiranja dijela hrvatskog teritorija i upad slovenskih parlamentarnih bitangi te bahatost koju su iskazali tom prilikom isto tako podsjeća na Hitlerovo šepurenje u dijelu predratne Čehoslovačke i upad u Sudete.
Zadnja faza u svemu tome trebala bi valjda biti u maniri Hitlerova «Anschlussa» Austrije.
Kao šlag na sve to, stav je slovenskog premijera ili ministra vanjskih poslova (sasvim svejedno jer stav im je jednak) kako je hrvatska policija u ovom posljednjem slučaju prekoračila svoje ovlasti. Valjda je mislio da je na hrvatskom teritoriju trebala intervenirati slovenska policija. Lako moguće nakon što je taj pizdek nekidan u našem moru nesmetano lovio ribu pod zaštitom svoje policije. Danas mirne duše izjavljuje kako bi «takvo ponašanje Hrvatske moglo usporiti njezin ulazak u Europu». Mali ucjenjivač u fazi skupljanja predizbornih bodova.
S druge strane neshvatljivo je mlitavo i bezlično ponašanje naše Vlade i Sabora prema, za sada samo, slovenskim provokacijama. Sutra te provokacije postaju stvarnost poput Sv.Gere gdje su slovenci već dobrano zasjeli i nemaju ni najmanju namjeru povući se s našeg teritorija.
Isto tako neshvatljivo je da ta «uljuđena» EU gleda kako jedna njezina članica «čačka mečku pod prečku» i u svemu tome ne poduzima ništa. Valjda misle da ćemo mi to sami nekako riješiti i izgladiti međusobno?! Ako to očekuju onda neka se sjete kako je to «galantno» izglađeno u slučaju teritorijalnih pretenzija Srbije prema Hrvatskoj. Bit će ipak da su to već i zaboravili ili se prave blesavi jednako kao i početkom devedesetih kad je trebalo imati barem malo muda i reći Slobi «Ajde burazeru, oladi»?
Ili je najbolje da se svi mi s ove strane granice pravimo blesavi dok ne prođu slovenske volitve (izbori). Onda će slovenci prestati s provociranjem, u njihov će se parlament uvući još pokoja bitanga koja je dobila glas zahvaljujući ovim i ovakvim provokacijama, a mi ćemo u potpunosti povratiti svoj teritorijalni integritet i samopoštovanje. I imati čudan osjećaj u ustima. Po govnu.
Crni Roko
6.6.2009. 969
23.09.2004.
Osobni stav