|
|
 |
Osobni stav |
|
 |
Dobjo nam doćao nać novi gjadonaćejnik
Tri se dana već mučim, lomim i dvojim, ne jedem normalno i sam sebe ubjeđujem ajde ne budi pizda, pusti maloga na miru, al' sad kad su i penzići dali svoj koalicijski hroptaj za novog nam baby-gjadonaćejnika u meni neto puklo.
BUM !!! raspao mi se sustav logičnog razmiljanja pa evo bljezgarim bezveze; počeo sam govoriti i sličiti na Malnarova Jajana iz Noćne more ba kao to nas građane-birače vide ovi nai lokalni politički moćnici. Neću reći nemoćnici da se neki penzić ne bi naljutio.
Vratilo mi se u sjećanje kako su baby-jadnička probali poturiti kao kandidata za gjadonaćejnika (pardon) u ono predizborno doba, valjda samo da opipaju bilo pučanstvu tj. nama Jajanima, da nas naviknu na ideju kako je mladost neto to je neminovnost naeg grada . Da nas podsjete kako je krasno biti mlad, poletan i bezbrian, a opet odgovoran i odlučan da se uhvati u kotac sa svim problemima koji muče ovaj grad i nas napaćene Jajane u njemu.
| Prije rata nismo imali nita,
a onda je doao neprijatelj i unitio sve
Ovako su nekad 'nai stari' na dananji dan slavili Titov rođendan.
U stvari slavili su neto vie od njegova rođendana (kao npr.ovo na fotki sa strane); slavili su sebe, svoju mladost i svoju budućnost.
Iz dananje perspektive to je izgledalo prilično bedasto i naivno.
Ali u to su se mračno doba barem nazirala neka bolja vremena, vedrija budućnost, siguran posao i dostojna plaća, besplatno kolovanje djece, stan u dogledno vrijeme, iz dana u dan bolji standard, a pri kraju balade i mirovina od koje si mogao pristojno stići do slijedeće i jednom godinje otići u banju... Sve ono čega dananja mlade nema.
Danas je sve to nestalo. Nema vie. Samo nam je dug sve veći i veći.
| Glavu dolje, noge gore
(Da nam gore ne moe biti)
Nema tome dugo, svega petnaestak godinica, kako smo ukinuli jednoumlje, barem deklarativno, i uvjereni da napokon kročimo u toliko obećavanu svijetlu budućnost nesvjesno smo uveli bezumlje.
Da bi bezumlje moglo kako-tako legalno funkcionirati potrebna je pravna regulativa. Nju, tu pravnu regulativu, donose tusti saborski dizači ruku koji na taj način daju legitimitet sami sebi i svojim pozicijskim i opozicijskim kolegama koji trenutačno obnaaju izvrnu vlast premijeru, vladi i inim dodvoricama. Tako se na konkretan način materijalizira teorija o cikličkom kretanju materije u svemiru u ovom slučaju u mikro prostoru zagrebačkog Gornjeg grada između Sabora, Vlade i Banskih dvora, sa tendencijom irenja na lokalne gubernije i gubernatore diljem Lijepe nae.
Zakoni se donose na prijedlog Vlade po ubrzanoj i usporenoj (čitaj: redovnoj) proceduri oni koji bi običnom pučanstvi u svakodnevnom ivotu značili jako puno uglavnom se donose po usporenoj, a oni koji bi odgovarali saborskoj kvazi-eliti i njizinoj kamarili donose se uglavnom uz jalove rasprave po ubrzanoj proceduri.
Uzmimo na primjer ZAKON O HRVATSKOJ RADIOTELEVIZIJI; donio ga Sabor (ovdje procedura vie nije bitna), a potpisao Na Stipe jo u veljači 2001. godine.
| enidba ili guzidba pitanje je sad
Zna li itko koliko ima perdera kod nas u Hrvatskoj? Barem onako odoka?
Kad to pitam onda pri tom mislim na zbir onih seksualno-usmjerenih i onih politički-nastrojenih; koliko ima jednih a koliko drugih; koji prevladavaju?
Oni seksualno usmjereni sebe slubeno zovu homoseksualci (homić, guy, queer, i ne znam kako sve jo) i htjeli bi ostvariti neka svoja ljudska prava. Recimo oni ele imati pravo da se ene (stvaraju istospolne zajednice) kao svi ostali nepederi. O tom njihovom pravu odlučuju oni drugi pederi, oni politički-nastrojeni za koje Branko Mijić u Glasu Istre kae da sunajogavniji od svih pedera upravo su ti isti koji nas iz saborskih klupa jebu u zdrav mozak, a mi ih zato jo i plaćamo. Zato smo i zasluili da nam se cijeli svemir srui na glavu.
Znajući kako ovi potonji (politički) razmiljaju mislim da će oni nepolitički ostvariti svoje pravo tek za nepoznati broj godina; u najmanju ruku dok ne preuzmu vlast.
Ostali svijet (civilizirani hm?) već je davno digao ruke od tih pederskih pitanja jer su shvatili da se to ne moe ni liječiti niti spriječiti. Pri tome mislim na obje skupine.
Jedino ne shvaćam zato oni seksualno-usmjereni ele obavljati nekakve rituale koje su smislili oni koji vie vole stvorenja suprotnog spola. Zato se ele eniti? | oferska je tuga pregolema iliti qrčevo parkiranje
Parkiranje u naem gradu već dugo vremena je tema koja zaokuplja moju panju pa evo koristim pruenu mi priliku da i na ovaj način iskaem svoj stav o prometno-parkirnom svinjcu koji vlada u naoj svakodnevnoj zbilji. Hvala na tome mome Stricu.
Koliko sam uspio zamjetiti u tom svekolikom prometnom kaosu sudjeluje vie sudionika: oferi, gradski oci, oferčine i Pulaparking. I Policija. Pjeaci odbij.
oferi su svi oni koji potuju nekakva civilizacijski usađena (i zakonski nametnuta) pravila ponaanja, gradski oci su oni koji svojim odlukama donose osnovne uvjete i pravnu regulativu za odvijanje prometa u naem gradu ( aj johe nami ), oferčine su svi oni koje boli qrac za tu regulativu i civilizacijsko ponaanje, Pulaparking je opredmećeni oblik utjerivanja straha oferčinama, ali s obzirom na dosadanje uspjehe to im jedino uspjeva u odnosu sa oferima (čitaj budalama).
to je Policija to ne treba ni govoriti oni su, kao to se svakodnevno dade vidjeti, samo obični prolaznici u dravnim autima plavo-bjele boje koje nitko neće da dira. Iz čistog zdravog razuma. Niti oni ikoga diraju (dok im ne pukne). Oni samo prolaze pored krivo parkiranih auta na pločnicima, zelenim povrinama, autobusnim stajalitima, u autima zabranjenim zonama i veselo domahuju komadima u prolazu. Oni u svemu tome nisu ovlateni, oni su u naem gradskom prometnom-svinjcu postali p-ovlateni.
| |
| 
|
vremenska prognoza |
|
|
|
 |
| |
|
pretraivanje |
|
| |
prethodna stranica
