(Da nam gore ne može biti)
Nema tome dugo, svega petnaestak godinica, kako smo ukinuli jednoumlje, barem deklarativno, i uvjereni da napokon kročimo u toliko obećavanu svijetlu budućnost nesvjesno smo uveli bezumlje.
Da bi bezumlje moglo kako-tako legalno funkcionirati potrebna je pravna regulativa. Nju, tu pravnu regulativu, donose tusti saborski dizači ruku koji na taj način daju legitimitet sami sebi i svojim pozicijskim i opozicijskim kolegama koji trenutačno obnašaju izvršnu vlast – premijeru, vladi i inim dodvoricama. Tako se na konkretan način materijalizira teorija o cikličkom kretanju materije u svemiru – u ovom slučaju u mikro prostoru zagrebačkog Gornjeg grada između Sabora, Vlade i Banskih dvora, sa tendencijom širenja na lokalne gubernije i gubernatore diljem Lijepe naše.
Zakoni se donose na prijedlog Vlade po ubrzanoj i usporenoj (čitaj: redovnoj) proceduri – oni koji bi običnom pučanstvi u svakodnevnom životu značili jako puno uglavnom se donose po usporenoj, a oni koji bi odgovarali saborskoj kvazi-eliti i „njizinoj“ kamarili donose se uglavnom uz jalove rasprave po ubrzanoj proceduri.
Uzmimo na primjer
ZAKON O HRVATSKOJ RADIOTELEVIZIJI; donio ga Sabor (ovdje procedura više nije bitna), a potpisao Naš Stipe još u veljači 2001. godine.
Tim Zakonom nastavljena je tradicija jednoumlja prvog-bivšeg režima kada si morao prijaviti svaki radioprijemnik i na njega plaćati mjesečni namet u obliku TV pretplate. To je valjda dio civilizacijskog nasljeđa iz doba Hitler-Pavelićeva bezumlja (drugog-bivšeg režima) kada je “odanom” pučanstvu bilo onemogućeno da dođe u napast i nekontrolirano sluša krugoval i vijesti i dezinformacije iz neprijateljskih redova.
Veličinu takvog zaštitničkog ponašanja države nad pučanstvom objeručke su nakon Hitlera i Pavelića prihvatili svi režimi na prostorima istočno od EU raja - zapadnog Balkana i još istočnije od njega. Tako i danas imamo reliquiae reliquiarum Zakon o HRT-u kojim je između ostalog definirano (članak 39.) da pučanstvo mora prijaviti svoj prijamnik (radio ili TV) i na njega mjesečno plaćati pristojbu u visini od 1,5 % prosječne mjesečne plaće u prethodnoj godini - gledali vi HTV ili ne - sasma svejedno; platiti se mora.
Nije dovoljno da ste uredno platili PDV kad ste kupovali svoj TV prijamnik ili radiokazetofon već vas je potrebno kontrolirati i natjerati vas da svaki mjesec dodatno izdvojite 1,5% svoje plaće (na godišnjem nivou to je 18 % jedne plaće - iznos za koji svake godine možete kupiti novi TV prijamnik) kako bi državnoj dalekovidnici i katedrali duha platili ispiranje mozga i lobotomiju koje vam svakodnevno priređuju prijenosima Saborskih rasprava, izvješćima Spitze iz hrvatske jet-seterske kloake, skupo plaćenim licenciranim kvizovima i inim Piramidama, Najslabijim karikama i štatigajaznam.
Možemo mi palamuditi šta hoćemo ali sustav nameta na namet funkcionira besprijekorno; ukoliko ne platite pretplatu (gledali vi TV ili ne) država ima sustav ovrhe pa će vam prisilno naplatiti sve ono što misli da ste joj dužni platiti. A dužni ste platiti sve ono za što zadrigla saborska bratija digne ruku; i ako ovako nastave vjerujte da nije daleko dan kad ćete po odluci istih tih napaljenaca vi morati početi dizati noge.
Crni Roko
30.03.2006.