Kamenjak je najjuniji dio Istre, poluotok je to dugačak oko 9 km, vrlo razvedene obale duge oko 30 km prepune uvala, uvalica, rtova i plaa. Isprepleten je mreom prasnjavih neasfaltiranih puteva i staza koji vode i do najzabačenijih dijelova.
Prekriven je uglavnom niskim raslinjem i makijom uz neto borove ume i oranica. Na krajnjem jugu nalazi se sami rt Kamenjak, a u blizini, na moru prema zapadu, je i svjetionik Porer koji se nalazi na istoimenoj hridi. Sagrađen je 1846. i visok je preko 30 m. i prekrasan je primjer kamene gradnje jadranskih svetionika jo iz razdoblja vladavine Austro-Ugarske. U blizini Porera nalazi se i otočić Fenoliga (ponekad ga nazivaju i Tanjur) na kojem moete vidjeti otisak stope dinosaura, a sami je otok specifičnog oblika jer neodoljivo nalikuje na prevrnuti tanjur.
Nesto junije je i plićina Albane (neki je nazivaju i Perikulo) uz koju se nalaze dobra mjesta za udičarenje i ribolov na dubinsku i povrinsku ribu. Često cete loveći ribu u tom području vidjeti kako se oko vas brčkaju delfini i kako riba divlje bjei pred njihovim nasrtajima.
Kod kupanja u području junog Kamenjaka treba obratiti naročitu panju na jake morske struje koje su u stanju u hipu odvući neoprezne plivače daleko od obale. Izmjena plime i oseke na tom području stvara snane struje koje nastaju upravo zbog plićina. Masa vode koja iz dubine od 40-tak metara ide s plimom, odjednom nailazi na plićine od 2-3 metra i tu viestruko ubrzava struju morske vode, to moze biti opasno za kupače, ali i za one koji vole lekariti na luftmadracu ili gumenjaku bez motora... Zato se tu preporuča poseban oprez.
To je ujedno i područje u kojem se i danas love najbolje rakovice - granci. Premanturski ribari su bili poznati po lovu na grance. Svoju lučicu su napravili u uvali na zapadnoj strani Kamenjaka juno od sela, te se danas naziva uvala Polje. Nekada se zvala uvala Svetog Martina i tu su se odravale prve ribarske Fete od raki. Uglavnom krajem mjeseca travnja ili početkom svibnja, kada i prestaje sezona lova na rakovice, odravala se Festa od raki. Mjetani su se znali skupiti u uvali, donijeli su svaki ta je mogao, ali obavezno i vino, ribari su dali rake, loili su velike vatre u koje su ubacivali ive rakove i jeli ih tako pečene. Kau stari da nikada nije bilo tako slatkih raki kao onda. Bili su ti premanturski granci poznati i cijenjeni diljem veneta, pa su ih ribari znali odvoziti, dreći ih ive u vrama, i za Veneciju i to na vesla. Tako kaze priča nasih starih...
Na Kamenjaku nema čvrstih objekata, osim par vojnih instalacija koje su tu uglavnom jo od Austro-Ugarske. Kamenjak je do prije dvadesetak godina bio uglavnom oaza domaćih kupaca i upućenijih stranih turista, a dio godine je bio zatvoren zbog vojnih vjebi. Razvojem turizma povećao se i broj posjetitelja, to je rezultiralo nakupljanjem velikih količina smeća i ugroavanjem okolia. Pogotovo je devastiran priobalni dio na zapadnoj obali, gdje su brojni sezonski vlasnici izgradili betonske temelje za svoje kamp kućice, izbuili bunare, isjekli umu koja im je smetala, a neki su na samome vrhu Kamenjaka u neposrednoj blizini Kolumbarice izgradili i prave zemunice u debelim naslagama zemlje crljenice.
Zbog efikasnije zatite od takvih i sličnih devastacija, 1996. godine Kamenjak je proglaen zastićenim krajolikom te je brigu o njemu preuzela javna ustanova "Natura Histrica". Odonda se ulaz vozilima naplaćuje, te se s povećanom panjom vodi briga o odvozu i prikupljanju smeća, uređenosti i preglednosti puteva te "divljem" kampiranju.
Vie fotografija sa Kamenjaka moete pronaći u naoj foto galeriji u kategoriji Rt Kamenjak.
22-01-2012 : 62643
15.10.2002.