PULA-online.com - Park prirode

Kamenjak je najjužniji dio Istre, poluotok je to dugačak oko 9 km, vrlo razvedene obale duge oko 30 km prepune uvala, uvalica, rtova i plaža. Isprepleten je mrežom prasnjavih neasfaltiranih puteva i staza koji vode i do najzabačenijih dijelova.

Prekriven je uglavnom niskim raslinjem i makijom uz nešto borove šume i oranica. Na krajnjem jugu nalazi se sami rt Kamenjak, a u blizini, na moru prema zapadu, je i svjetionik Porer koji se nalazi na istoimenoj hridi. Sagrađen je 1846. i visok je preko 30 m. i prekrasan je primjer kamene gradnje jadranskih svetionika još iz razdoblja vladavine Austro-Ugarske. U blizini Porera nalazi se i otočić Fenoliga (ponekad ga nazivaju i Tanjur) na kojem možete vidjeti otisak stope dinosaura, a sami je otok specifičnog oblika jer neodoljivo nalikuje na prevrnuti tanjur.

Nesto južnije je i plićina Albanež (neki je nazivaju i Perikulož) uz koju se nalaze dobra mjesta za udičarenje i ribolov na dubinsku i površinsku ribu. Često cete loveći ribu u tom području vidjeti kako se oko vas brčkaju delfini i kako riba divlje bježi pred njihovim nasrtajima.

Rt Kamenjak

Kod kupanja u području južnog Kamenjaka treba obratiti naročitu pažnju na jake morske struje koje su u stanju u hipu odvući neoprezne plivače daleko od obale. Izmjena plime i oseke na tom području stvara snažne struje koje nastaju upravo zbog plićina. Masa vode koja iz dubine od 40-tak metara ide s plimom, odjednom nailazi na plićine od 2-3 metra i tu višestruko ubrzava struju morske vode, što moze biti opasno za kupače, ali i za one koji vole leškariti na luftmadracu ili gumenjaku bez motora... Zato se tu preporuča poseban oprez.

To je ujedno i područje u kojem se i danas love najbolje rakovice - granci. Premanturski ribari su bili poznati po lovu na grance. Svoju lučicu su napravili u uvali na zapadnoj strani Kamenjaka južno od sela, te se danas naziva uvala Polje. Nekada se zvala uvala Svetog Martina i tu su se održavale prve ribarske “Fešte od raki”. Uglavnom krajem mjeseca travnja ili početkom svibnja, kada i prestaje sezona lova na rakovice, održavala se Festa od raki. Mještani su se znali skupiti u uvali, donijeli su svaki šta je mogao, ali obavezno i vino, ribari su dali “rake”, ložili su velike vatre u koje su ubacivali žive rakove i jeli ih tako pečene. Kažu “stari” da nikada nije bilo tako slatkih raki kao onda. Bili su ti premanturski granci poznati i cijenjeni diljem veneta, pa su ih ribari znali odvoziti, držeći ih žive u vršama, i za Veneciju – i to na vesla. Tako kaze priča nasih starih...

Na Kamenjaku nema čvrstih objekata, osim par vojnih instalacija koje su tu uglavnom još od Austro-Ugarske. Kamenjak je do prije dvadesetak godina bio uglavnom oaza domaćih kupaca i upućenijih stranih turista, a dio godine je bio zatvoren zbog vojnih vježbi. Razvojem turizma povećao se i broj posjetitelja, što je rezultiralo nakupljanjem velikih količina smeća i ugrožavanjem okoliša. Pogotovo je devastiran priobalni dio na zapadnoj obali, gdje su brojni “sezonski” vlasnici izgradili betonske temelje za svoje kamp kućice, izbušili “bunare”, isjekli šumu koja im je “smetala”, a neki su na samome vrhu Kamenjaka u neposrednoj blizini Kolumbarice izgradili i prave zemunice u debelim naslagama zemlje crljenice.

Pogled iz Safari bara

Zbog efikasnije zaštite od takvih i sličnih devastacija, 1996. godine Kamenjak je proglašen zastićenim krajolikom te je brigu o njemu preuzela javna ustanova "Natura Histrica". Odonda se ulaz vozilima naplaćuje, te se s povećanom pažnjom vodi briga o odvozu i prikupljanju smeća, uređenosti i preglednosti puteva te "divljem" kampiranju.

Više fotografija sa Kamenjaka možete pronaći u našoj foto galeriji u kategoriji Rt Kamenjak.

22-01-2012 : 62643