To je samo po sebi razumljivo, jer se uglavnom radi o zaposlenicima koje je na "određeni" način pregazilo vrijeme, barem u onom tehnološkom i stručnom dijelu posla koji obavljaju. Osim toga, strah od gubitka posla dodatni je razlog izražavanja lojalnosti kompaniji. Kada se tomu pridoda i činjenica da je većina njih i preko 20 godina u istom poduzeću, dakle, da spada u skupinu onih koji su poduzeće gradili i razvijali (u socijalističkim uvjetima), njihova se vjernost kompaniji podrazumijeva sama po sebi.

Novac, još uvijek najjači motiv odlaska

S druge strane, pokazalo je to istraživanje, mladi su ljudi manje skloni biti lojalni kompaniji. Modernija vremena i veća konkurencija na tržištu omogućavaju im da bez problema, sukladno svojim vještinama, znanjima i sposobnostima, pronađu novi posao, te da bez imalo sentimentalnosti napuste kompaniju.
-----------

Malo sam se zamislio nad onim šta je autor želio reći. Pitao sam se da li želi kazati kako su stari “fosili” lojalni samo iz straha za posao jer su, po njemu, ispali iz tehnološkog naganjanja za Europom ili su lojalni iz čisto sentimentalnih razloga jer su u ta poduzeća utkali svoj radni vijek i sebe same.

I onda sam probao razmisliti o onom tehnološkom aspektu.

Šta uopće znači to “tehnološki ih je pregazilo vrijeme” u firmama na našem području ? One su u 90% slučajeva tehnološki 20-25 godina za Europom, pa ima li uopće smisla priča o nekoj suvremenoj tehnologiji u tim firmama ? U većini tih firmi, najviši nivo tehnologije je nekakav pretpotopni PC koji skuplja prašinu na radnome stolu, čak i kod onih mlađih (under 40).

Pristup Internetu i korisnim podacima za poslovanje same firme, do kojih se može doći preko interneta, je nešto što gazde “ne zanima”. Na natječajima za poslove u takvim firmama se osim potrebe znanja Worda i Excela (potrebe pod znakom pitanja jer većina tih firmi nema legalno kupljen software čiju uporabu postavlja kao preduvjet) traži uglavnom starosna dob do 35 godina. I to je sve.
A firme u svijetu danas imaju posebne ekipe ljudi koje svakodnevno “njurgaju” po internetu u potrazi za novim tehnologijama, tržištima, znanjima i svim ostalim podacima koji mogu ovako ili onako utjecati na poslovanje firme. Pod tim ovako ili onako se podrazumjeva izvlačenje podataka koji mogu utjecati na unaprjeđenje poslovanja, ali i pravovremeno izbjegavanje svih negativnih utjecaja tržišta i konkurencije na poslovanje firme. Kod nas je to nešto “bez veze” i sasvim nepotrebno, jer je cjelokupna naša privreda zasnovana na “opanak managementu”. Ti današnji tzv. manageri su većinom samo neškolovani poduzetnici kojima je “eto krenulo” pa su se od kućnih majstora i poslovođa "preobrazili" u managere. I onda budi lojalan jednom takvome papanu?

S druge strane “velike” firme, koje još kako tako rade i imaju nekakvo poslovanje, koriste npr. računalnu tehnologiju koja je u Europi uglavnom nestala pred 10-tak i više godina. Danas u Njemačkoj, koja je na svoj način tehnološka predvodnica Europe, svaka firma, čak i ona najmanja, govori o konsolidaciji storage sustava, fibre channel tehnologijama prijenosa podataka itd., a kod nas i oni “veliki” koji imaju love i slove za avangardu hrvatskog businessa, poput npr. TDR-a, nemaju pojma šta je to storage sustav. Ne da nemaju pojma nego nikada nisu ni čuli za tako nešto. Kada sve to gledaš iz te Europe onda shvatiš koliko smo mi daleko od te Europe. Ne da smo daleko nego smo sve dalje i koliko god se upinjali da je stignemo, svakim smo danom sve dalje i dalje. I čovjeka jednostavno obuzme nekakva beskrajna tuga i osjećaj teške nemoći.

A lojalnost firmi je nešto što nestaje sa poslovne scene, nešto što odlazi u bespovrat nastupom novih tehnologija i „mladih management snaga“. Sve dok ti mladi ne pređu u kategoriju „over 40“. Ali onda je već i za njih prekasno...