Poslovni imenik
vijesti
danas
zanimljivosti
InfoTech
Humor
 
kolumne
Stričeva kuharica
Kumina makrobiotika
Dobra glazba
Portreti
Osobni stav
Škovacera
Duplerica
Moja Pula
More
Dnevnik putnika
Guzo na putu
Off the record
Zdravlje
Odasvud pomalo
 
gradski vodič
događaji
restorani
zabava
povijest grada
spomenici
prijevoz
smještaj
 
Kliknite i vidite �ta se krije s druge strane



Dostava stanja brojila el.energije.

Interaktivni plan grada Pule - CROMAPS



Ured za katastar.
Pregled zemlji�nih knjiga.
Parentium - nezavisni portal grada Poreča
Dnevnik putnika Zapisi s putovanja
Božić 2002.

Petak, 20.12.2002. - Srijeda, 25.12.2002.

Stigao sam doma, još u petak, ali nisam stigao ništa napisati. U stvari nisam ni imao šta pisati. Put je prošao standardno. Jedino je nebo ovaj put bilo nekako «veselije» ili se meni samo tako činilo jer sam bio na putu doma. U stvari nebo je bilo posebno lijepo jer sam se, iz Bavarske sive svakodnevice, digao iznad oblaka i uživao u suncu koje me grijalo kroz prozor aviona. Negdje iznad Austrijskih Alpi, koje su uglavnom bile pod toliko željno očekivanim snijegom, osjetio sam posebno ushićenje jer su sve kotline od Grossglocknera prema Italiji – Udinama i Trstu bile pod izuzetno gustim oblacima koji su ih ispunjavali do samih vrhova planina i prijevoja prema slijedećoj kotlini. Kao da je sve netko zapunio gustim šlagom i izravnao čudesnom rukom vrhunskog majstora iz nekakve ogromne slastičarnice. Cijeloga me ispunio nekakav osjećaj bezbrižnog blaženstva i topline. Osijećaj koji nisam osjetio od davnih dana djetinjstva. Pravi ugođaj «neba», onoga kakvo sam kao dijete shvaćao iz nekekvih religioznig priča baka i nona.


Sve te dane sam uglavnom «zujakao» po tržnici i gradu i nastojao iskoristiti radno vrijeme banaka i prodavaonica da sredim nekakvu papirologiju, da dođem do e-bankarstva, tokena i sličnih gnjavaža. Na merkatu u ribarnici su me privukli živi škampi, a onda me osvjestila prodavačica kad mi je rekla da su po 180,00 kn za kilogram. Sitnica. Kupio sam sardele. Ni one nisu baš neka jeftinoća. Kod Milana na terasi i unutra standardna ekipa. Kao da nisu ni išli kući od zadnji put kada sam bio doma. Mislio sam da je to tako subotom i nedjeljom, ali evo i danas sam bio (danas je Badnjak), ali ekipa je ista. Spike su također iste. Nikakvih promjena. Nadam se da su u međuvremenu promjenili barem donji veš. Izašla je «Moja Pula». Pročitao sam i ne izgleda loše, za početak. Bumo vidli kako bu to išlo dalje. Neke stvari kao da su čitali na PULA-online.com, valjda se Stric neće ljutiti radi toga.

Vidim da Šuran «lobira» za novo radno mjesto na račun nas poreznih obveznika – a prema nekoj američkoj sistematizaciji. «Gradski Manager». Najnovija i dokazano dobra stvar. Moš mislit – što bi rekla Torbarina. Kao da bi se htio opet udomiti na račun građana.

Vidio sam i da su se zakačili na Gradskom vijeću oko proračuna. Ali proračun kao da nema puno veze s time. Cijela ekipa trebala bi otići u nekakvu «komunu» za odvikavanje od primitivizma. Nevjerojatno šta nam rade. I bez imalo srama. Ludnica.

Na Badnjak sam bio pozvan na ručak kod prijatelja. Navečer sam pakirao poklone za sutradan. Ujutro, na sami Božić, bio sam bolestan. Nekakva viroza ili prvi znaci gripe. Jest me lijepo zapalo za kraj godine. Čak se i moji doma ljute na mene. Kao «kako sam si uopće dozvolio da se razbolim baš za Božić?! Stari rompikojon !» E pa stari rompikojoni ide sada u krevet, odbolovati svoje. A vama želim sretan Božić. Do Nove godine ćemo se još čuti.
I ne pretjerujte sa ićem i pićem u ove blagdanske dane..

Pozdrav od Skitnice.


20.12.2002.
Došlo je do greške sa otvaranjem baze podataka!
povratakDnevnik putnika