Današnja vijest na Radio Puli glasi:
“Što se pak tiče Tržnice, očekuje se da će se odobriti zaduživanje u iznosu od 2 milijuna i 600 tisuća kuna. Oporba se tome protivi, jer kredit uključuje još jednu hipoteku nad zgradom Tržnice. No, direktorica Merica Krnić tvrdi da je novac neophodan za plaćanje poreznih obveza, te kako u suprotnom ovom gradskom poduzeću prijeti blokada, a na koncu stečaj i prodaja.”
Da li je to nešto što bi se trebelo ticati nas građana? Da li je Tržnica "naša" ili "njihova"?
Vjerojatno „naša”, jer ćemo mi, ovako ili onako, platiti taj kredit i to dodatno zaduživanje dok god je to “naša” Tržnica. Neće to biti direktno, ali će se odraziti kroz neke povećane cijene na tržnici kako bi se mogao vratiti uzeti kredit.
Ili bi bilo bolje da Tržnica ode u stečaj i da se proda?
Šta bi se onda desilo u tome slučaju? Da li bi je kupac odnio sobom, ili bi je srušio pa napravio nešto drugo, ili bi je možda vodio za svoj račun i onako kako treba voditi poslovanje jedne firme? Najvjerojatnije ovo treće. U tome slučaju ostalo bi više naših novaca za nešto drugo. Možda bi nam grad smanjio neka davanja koja sada plaćamo. Kao npr. komunalnu naknadu koja je najviša u državi.
Što god bilo, bolje je da se Tržnica proda, jer ovako ćemo mi biti ti koji će uvijek iz svojih džepova plaćati aljkavost gradske uprave i direktora poduzeća koja su u njezinome vlasništvu. Nemomo se dati zavaravati parolama da je to “naše”. Nije to "naše". To je “njihovo” jer je i do sada to bila “krava muzara” za izvlačenje novaca za nekakve “čudne potrebe” bivše gradske vlasti i njihovog igrača Ivančića, bivšeg direktora. Puno je toga njemu na teret, ali ništa se ne riješava, jer je očito da bi i neki drugi iz sadašnje i bivše garniture mogli nadrljati kada bi se po tome počelo malo žešće čačkati.
I zato je možda bolje da “Tržnica propadne” i da je država proda kako bi namirila svoj nezasitni apetit.
Vjerojatno bi je mogao kupiti kakav povratnik iz Širokog Brijega ili susjedne mu Gabele. Bavarac s hercegovačkim naglaskom. Ili obrnuto....
Ali i to je bolje nego da stalno netko zavlači ruku u naše džepove pod parolom “ne dozvolimo da propadne to što je naše”.
To je “naše” isto kao što je bila i Istarska banka kada su je majstori uspjeli ugurati u ruke strancima. Digli su veliku graju i skupljali poene. Lokalni političarčići i politikanti širih razmjera. Derali se, prijetili, organizirali spontane mitinge i .... bla, bla, bla.
I eto banka više nije naša, nije Istarska, ali isti ljudi i dalje rade u banci, a velika većina građana i dalje ima štedne ulige i tekuće račune u toj banci.
Recite šta mislite o toj temi na našem forumu
Klikom na temu na Forumu
14.12.2002.