Evo kako smo pisali točno prije tri godine:
Gledam na internetu, neke stranice o jednoj NASA misiji Shuttle-a i naletih na posadu i podatke o njima. Sve momci “over 45”. I pade mi na pamet kako takvi “matorci” kod nas ne bi imali nikakve šanse da nađu posao. Beskorisne fosilčine.
«Cijenjeni mr. X, dobili smo vašu molbu i životopis koji je vrlo upečatljiv i bla,bla,bla..., ali vas nažalost moramo izvjestiti da su drugi kandidati ušli u uži izbor. Vaše ćemo podatke zadržati u našoj evidenciji .. i dalje bla, bla, bla...».
To su obično odgovori na molbu za posao koje takvi matorci dobiju od potencijalnog poslodavca. Ako uopće dobiju odgovor, jer većina poslodavaca kod nas misli da je slanje ikakva odgovora kandidatu izgubljeno vrijeme. Balkan Business Kodeks, koji je zahvatio i firme poput Oraclea, HP-a i drugih "velikana" IT industrije čim su se uselili na ove prostore. Da ne govorimo o domaćim "velikanima".
Nema veze šta sve ti "matori momci" znaju, koliko su školovani i stručni. Jedini im je zajeb to što su u «najboljim godinama», jednostavno – prematori su za «naše profinjene kriterije upošljavanja i kadrovske politike».
Opssss. Pardon. To se sada i kod nas zove Human Resource Planing. To je sastavni dio ERP-a, ako niste znali. Više od pola onih koji rade poslove vezano uz to pak stvarno nemaju pojma šta to u uopće znači. Ni oni sami više nisu referenti i skladištari. Neeee. Oni su sada «Human Resource Assistant» i «Logistic Assistant». Ako nisu već dogurali i do titule Manager. Nema «brale labavo» ako hoćemo u Europu. Svi bi bili «Europski Manageri», a gaće im još uvijek naprijed žute, a iza smeđkaste. Nema veze. To se ne vidi.
Kod nas je običaj, u oglasima za radna mjesta, napisati koja je «poželjna starosna dob kandidata» (u zadnje vrijeme taj je običaj "nestao" iz pisanih, ali ne i iz nepisanih kriterija - o.p.). U stvari idealan kandidat bi trebao imati diplomu odgovarajućeg fakulteta, dobro znanje u pismu i govoru barem dva svjetska jezika (Engleski i Njemački su prednost), izvrsno poznavanje rada na računalu, odguljenu vojsku, vozački ispit i po mogućnosti 28 od 35 godina. To je gornja granica. Ostali fuj.
Ja sam evo na putu u 50-u. Po starosti, a ne mentalitetu. Informatika mi je jedina struka već više od 23 godine. I evo bez problema nađoh posao, ali ne kod nas u «lijepoj našoj». Ne, ne. Nego u Njemačkoj. Nema veze što sam imao punih 47 kada sam se prijavio. Stari fosil. U Njemačkoj to nema veze. Tamo je bitno da li imaš potrebno znanje i kvalifikaciju za posao za koji te netko spreman platiti. I da li taj posao radiš kako treba. Ostalo je sve nebitno. U početku mi nije bilo jasno kako ti nijemci s tako «bedastim» kriterijima za zapošljavanje uopće imaju tako uspješnu privredu. Pa to nije moguće kada još uvijek zapošljavaju «i fosile». To im kod nas ne bi prošlo. Nebi bogami.
Ja evo riljam već treću godinu. Valjda su zadovoljni kako fosil radi, inače bi mi rekli "hvala lijepo". Naporno «riljam» u uredu za stolom, spojen na Intranet i Internet od 9 sati ujutro do 17-18 sati navečer. A pored mene «kolega» star otprilike kao moj tata. Glavni maher za tuning Oracle baza podataka kod velikih firmi. Onih stvarno velikih-velikih. BMW, Lufthansa, Siemens, Chrysler.... da ne nabrajam dalje. I nikome ne pada na pamet da ga pita «šta ti čiča tu još radiš». Sretni su da se «čiča» ne da u penziju. A «čiča» svakodnevno leti i radi negdje u nekome drugom gradu. I sretni su oni iz IT direkcija tih velikih BMW-ova, Siemensa i ostalih kada im «čiča» dođe, izvuče kurblu i ubrza im rad cijelog sustava.
Mogu se kladiti da «čiča» nema šanse da nađe posao kod nas. Ne, ne. Nema šansi ni za mene, a kamo li za «čiču».
A pravo da vam kažem baš me i briga. Dok god kod nas netko ne shvati da su ljudi od 50 godina najbolja «value for money» investicija jer imaju znanje, ne treba previše u njih ulagati na doškolovanje, imaju iskustvo, imaju radne navike, još uvijek dobro zdravlje i nemaju namjeru kidnuti u drugu firmu čim im netko ponudi malo bolje uvjete, dotle će nam i privreda biti tako jadna i slinava kakva već jest.
Drugo je pitanje «Rvackih Managera» koji vode tu privredu. Pogotovo onih u državnim i javnim poduzećima u vlasništvu gradova, općina i županija. O tome nekom drugom prilikom. To je tema «od posebnog državnog značaja».
Objavljeno: 09-12-2002
1.12.2005: 49
02.12.2005.
Osobni stav