Poslovni imenik
vijesti
danas
zanimljivosti
InfoTech
Humor
 
kolumne
Stričeva kuharica
Kumina makrobiotika
Dobra glazba
Portreti
Osobni stav
Škovacera
Duplerica
Moja Pula
More
Dnevnik putnika
Guzo na putu
Off the record
Zdravlje
Odasvud pomalo
 
gradski vodič
dogašaji
restorani
zabava
povijest grada
spomenici
prijevoz
smještaj
 
Kliknite i vidite ļæ½ta se krije s druge strane



Dostava stanja brojila el.energije.

Interaktivni plan grada Pule - CROMAPS



Ured za katastar.
Pregled zemljiļæ½nih knjiga.
Parentium - nezavisni portal grada Poreča
Guzo na putu Guzo putuje i piše iz Indija
Guzo u Patagoniji
Dan 16-19: Cura sa ciljem



Sierra Valdiveiso

Ovih zadnjih 4 dana bi se moglo reci da smo sve skupa gledajuci imali srecu.
Prvi dan ujutro smo pojeli dorucak u hostelu i mrtvi hladni uputili se na trek Sierra Valdivieso Circuit - http://www.trekkingin.com/trek/401/Sierra-Valdivieso-Circuit. Hodace ima negdje oko 50ak km, sa time da nema markacija - nego su ti jedine markacije ljudske stupe. Na prvom dijelu - sto smo ga mi prosli u jedan dan ima cak i dosta markacija - nekih trakica na stablima i hrpice kamenja - http://en.wikipedia.org/wiki/Cairn - koje smo mi iz milja zvali sentieri.:)
Robinzonski totalno.:)
Prvi dan je bio naporan utoliko sto smo dobrim dijelom isli po blatnjavim putevima - narocito do rifugia. Maleni objekat - dva sata od ceste gdje nas je pustio taxista - u nedošiji - van grada nekih cca po ure. Refugio/skloniste opremljeno sa plinom, kuhalom, peci, ponesto hrane, ...
Kada smo dosli do refugia - naisli smo na trakice na stablima koje su nas dobrim dijelom prvog dana vodile - sve do Paso Bebana - nekog prijevoja do cijeg vrha vodi strmi sipar i jos vjetar šiba u prsa. Nadasve - neugodno.:)
Od Pasa do drugog Pasa - koji je udaljen svega par stotinjaka metara - vodili su nas sentieri. Visi prijevoj je na 800tinjak metara. Puhalo je podosta, pa smo se prebacili preko oba Pasa, lagano se spustali nekim grotama uz rijeku sve dok nismo nabasali do idealnog mjesta za kampiranje.
Utaborili smo se, skuhali veceru - spagete a la napolitana - i posli spat. Po noci je padala kisica i tu i tamo je puhalo, ali sve u svemu - noc je prosla zadovoljavajuce.

Kada smo se probudili - sretni i zadovoljni sto cemo i drugi dan prevesti u totalnoj divljini bez da vidimo covjeka, a kamoli trag civilizacije - skuhali smo caj, pojeli dorucak, spakirali se i put pod noge.
Bilo je 9h ujutro kada smo sve spakirali i nadobudno smo krenui, a posto nas je cekalo jos podosta kilometara odlucili smo da cemo hodat do 20h.


Kamp u Sierri

2012. godine dobar dio sume, a samim time i staze je izgorio u ogromnom pozaru, a tu su i nama zapocele muke - orijentacijsko-psihicko-mentalne.:)
Suma, rijeka, jezero, gustiš, strme stjene, nepristupacne obrasle staze, otisci od raznoraznih zivotinja, a mi trebamo sto prije proci taj dio i doci do zacrtanog cilja tog dana - do nekog jezera. Nije bilo nikakve sanse da stignemo do tog jezera, ali smo se napokon docepali nekog jezera prije i rastegnuli sator - u 20h.:) Poslije vecere - riza sa 4 vrste sira i tuna. Rekao bi - luksuz u divljini.:)
Rano dizanje u 5.30h bila je Mirjanina ideja jer je ona - Cura sa ciljem iliti Woman on the mission.:)
Cilj joj je bio doci do kraja dana do hostela, tuša i do (mekanog) kreveta. Meni se dopala ta ideja i objerucke sam je prihvatio. Dizanje je proslo u maniri ko i proteklih dana - dorucak, spremanje i pokret.
Krenulo nam je super - uz pomoc trekking karte, nabadali smo moguci put. Tu i tamo bi vidjeli nekakvu ljudsku stopu i bili ful sretni zbog toga.:)
Trebali smo preci jos jedan Paso - ovog puta puno nizi na cca 520 metara, ali ili smo mi nesto fulali ili su nas sentieri malko zeznuli. Bilo kako bilo - sreli smo dvije cure iz suprotnog smjera - nakon 2 dana. I mi i one su bile sretne sto vide ljude.:)
Sentieri su nas vodili u podnozje, a nakon toga su se iznenada kao sto su se i pojavili - tako su se i izgubili, a i mi - skupa sa njima.:)
Bili smo dosta visoko, pa smo vidjeli jezero, zonu požarišta - tamo gdje nikako ne bi smjela biti - bar po nama. Cinilo nam se da se vrtimo u krug. Nekako je trebalo spustiti niz strmicu koja je vodila drito u opozarenu sumu. Grdi put, ali svladali smo ga. Spustili smo se do rijeke i Mirjana je rekla da joj se cini da smo ovdje prosli jucer i da je tamo gore Paso Beban!? Zbunj totalis.:)
Pogledali smo na sat - 13:20h. Realno do ceste bi trebali doci oko 22h - istim putem kao i prije dva dana.



Doručak na travi....



Cura sa ciljem se zapicila i pocela mastati o nekom džakuziju, a ja - besciljni kakav sam bio - samo sam je usporavao jer, brate, nisam mogao pratiti Curu sa ciljem + zensku intuiciju. Ja sam mastao ni o cemu - mozda o pauzi od jednog dana, ali nisam imao vremena za ikakvo mastanje jer sam morao kaskati za Curom sa ciljem.:) Kada smo napokon dosli do refugia bilo je oko 20h i mrak se spustao opako. Znali smo da se trebamo pozuriti i barem neke kriticne tocke tog puta napraviti dok se imalo ima dnevnog svjetla. Zapicili smo se, presli te tocke i malo usporili.
Jos jedna velika prepreka nam se pojavila na putu, a to je bila rijeka koju smo prije dva dana bez problema presli, ali ovog puta je bila dublja i brza. Mirjana je skinula cipele dok sam ja - junacki - koracao po vodi.:)

Presli smo rijeku i nedugo zatim zaculi automobile. Civilizacija, ljudi, ...
Bilo je 21:40h - mrkla mrakuša. Cura sa ciljem - na domaku od svega 20ak km od zacrtanog cilja - je zapisala broj taxi sluzbe koja nas je prebacila do tamo gdje smo izasli iz sume i kada smo izasli na cestu - prvo je palo neuspjelo stopiranje - a potom smo se odlucili zvati taxi sluzbu. Nakon par neuspjelih pokusaja, dobili smo dispečera i narucili taxi koji je dosao po nas za nekih po ure. Lijep, uredan, mirisan, topao auto. Do hostela nam je trebalo nekih 20ak minuta, tako da smo bili u hostelu oko 23h.
Kada smo rekli da imamo rezervirano na ime Goran - tip na recepciji nas je u cudu pogledao i rekao da imamo rezervirano za 27. i 28.2., a da je danas 26.2.:)))
Ne znam kako, ali dobili smo jedan dan viska u zivotu. Bili smo uvjereni da je 27.2.:)
Pitali smo ga da li ima slobodno za dvoje, a on - mrtav hladan kaze da nema. Sva srecaa, pored nas na recepciji su bili neki brazilci koji su isto tek bili stigli u hostel i rezervirali su sobu za njih 6, ali dvoje nije doslo jer su imali neke probleme sa avionom, tako da smo uletjeli na njihovo mjesto. Juppiiiii. Vise srece nego pameti - sva 3 dana:))
Danas - napokon - 27.2. - smo si uzeli slobodno. Isli smo do grada pocastiti se. Bili smo u restoranu koji ima spiku da platis 165 pesosa - sto bi u prijevodu bilo oko 16.5 USD - i jedi koliko hoces, cega hoces. Od nekih salata - tipa krompir, neke varijante francuske, brokula, cikle, zelene salate, maslina, ... - pa do nekog mesa. Ako ne pojedes sve sto si uzeo - placas penale. Po meni - fer i korektno. Nakon restorana, krenuli smo traziti neke kolace - i upali u neku slasticarnicu/cokolatieru. Samoubistvo hranom.:)) Nakon svih tih delicija - ekko nas u hostelu - k00liramo prije nego sto se bacimo na pravljenje vecerice.
Sutra gremo pogledat neki glecer iznad grada.pa rucak/vecera - i lagano opustanje prije spavanja. Preksutra cemo reci dovidjenja ovom stvarno prelijepom dijelu svijeta.

Voli vas sve.
Guzo - sa onkraj svijeta

ps. Za justo tjedan dana - ekko nas u Puli. Nekako je to brzo proslo - unatoc tome sto smo dobili jedan dan viska u zivotu.:-P AlegriJa.:)

28.02.2014.
povratakGuzo na putu štampanje broj čitanja:  1934 
PulaWireless

www.zutaminuta.com - vaƃā€¦Ć‚Ā” trajni glas na internetu.

Čistoća mora jadranskih plaƃā€¦Ć‚Ā¾a.

vremenska prognoza
Vremenska prognoza prema DHMZ
 
art & culture
foto galerija
razglednice
Art gallery
Poezija
Kratke priče
Borin bukvar
R&R priče i poezija
 
selo moje malo
Medulin
Premantura
Fažana
Bale
Valtura
 
Posjetite AQVARIVM na Fort Verudeli

Severino Majkus - slike, poezija i misao



pretraživanje
upišite ključnu riječ: