Draga gospođo,
Vidjela sam va energični protest pred televizijskim kamerama protiv premjetanja vaega sina iz zatvora u Osijeku u zatvor u Lepoglavi. Čula sam kako se alite na veliku udaljenost i financijske potekoće koje će vas ubuduće odvajati od vaeg sina i da mu ne ćete moći često dolaziti u posjetu. Vidjela sam također svu medijsku buku koju su podigli novinari i TV reporteri da bi vam pomogli. Spominjali su i druge majke koje se nalaze u istom poloaju kao i vi i pozivali su različite udruge za zatitu ljudskih prava da vam pomognu.
Ja sam također majka i mogu razumjeti va protest i nezadovoljstvo. elim se pridruiti vaoj borbi, jer kao to ćete vidjeti, postoji isto tako velika udaljenost koja me razdvaja od mojega sina. I ja radim i malo zarađujem, i u istim sam financijskim potekoćama, da bih ga posjećivala.
S mnogo rtve, mogu ga posjećivati samo nedjeljom, jer sve ostale dane radim, pa i subotom, da bih prehranila porodicu i svoju djecu. Posjetit ću ga slijedeće nedjelje. Moda jo niste shvatili da sam ja majka sina kojega je va sin okrutno ubio na benzinskoj stanici gdje je radio u noćnoj smjeni da bi zaradio za svoje studije i pomogao porodici.
Dok vi budete grlili i ljubili svojega sina, ja ću poloiti nekoliko cvjetova i upaliti svijeću na njegovom skromnom grobu na gradskom groblju. Ah, skoro sam zaboravila ...



















