Konj je plemenita i vrijedna životinja. Naročito ako ga jahač, kočijaš ili orač dobro upregne i drži pod kotrolom.
Reći za nekoga da je konj je nešto što sasma suprotno jer se pritom misli na priglupu, lijenu i nesposobnu osobu.
Kada pak netko sam za sebe kaže da želi biti konj onda se zamislite i priupitate sami sebe šta s tom osobom nije u redu. Pitate se da nije slučajno mentalno zaostao ili ga proganja osjećaj manje vrijednosti ili je samo neuka spodoba pa lupeta bezveze. Ili je to sve skupa ?
Međutim kada to čujete iz usta jednog predsjedničkog kandidata to onda ima puno dublje značenje. Dubina te i svih ostalih „umnih tvorevina“ predsjedničkog kandidata seže do dubine na koju se sije salata, matovilavc ili obična trava za ispašu konja i magaraca. Ne engleska nego obična hrvatska trava jer predsjednički kandidat ne govori engleski nego samo hrvatski, pa već samo spominjanje engleskog ili nekog drugog stranog jezika dovodi predsjedničkog kandidata u stanje obranaškog pljuvanja po svima i svemu što mu milo nije.
Čak ni hrvatski ne govori baš čisto i razgovjetno već fuflja s puno sline u ustima i svojim bedastoćama i tjelesnim izlučevinama škropi oko sebe gdje god i koga god dosegne. Predsjednički kandidat na taj način i doslovno pokazuje kako je pljuvanje i samonapuhavanje njegova glavna predsjednička misao vodilja.
Osobni stav