Ista priča ponovila se u nedjelju po tko zna koji put na istome križanju u gradu. Jedno od najprometnijih i svakako najbržih gradskih križanja a definitivno najužih (križanje Zagrebačke i Stankovićeve) bilo je poprište susreta dvaju poprilično skupih terenaca i dvaju, recimo dama, koje su kroz križanje pičile kao da semafor, koji usput govoreći nije radio (i koji krepa kad god padne napon struje) ali je zato treperavo upozoravao da je tu križanje i da treba biti oprezan.

Ali ne, dvije su, da ne budemo muške svinje pa kažemo dvije guske recimo onda dvije gospođe, pičile svoje terence kao da su negdje na Kamenjaku, pa nema šanse da na nekoga nalete ili božesačuvaj zgaze kakvog pješaka i kao da je semafor pojava s neke druge planete ili kao da ga niti nema (a skoro da i jest tako jer sve češće ‚krepava’ i ne radi). I naravno došlo je do bliskog susreta, jer svakih toliko to se mora dogoditi s obzirom na to kako puljani voze i kako se ponašaju za volanom svojih limenih konja.

Gospođe nisu ni svjesne koliko sreće ih je u svemu tome pratilo jer se taj tren nije nitko našao na pločniku, na kojem obično stoje pješaci čekajući da automobili projure kroz križanje. Ovaj put su oba auta završila na suprotnim stranama pločnika. Jedan čak u prolazu ispod zgrade s koje je snimljena ova fotografija. Tamo je pomeo cijeli stup semafora i nekoliko žardinjera (u kojima je umjesto cvijeća samo smeće) koje su opasale nelegalno prisvojeni pješački prolaz pretvoren u terasu napuštenoh MORH-ovog kafića u toj zgradi. Ni ovaj put nitko nije stradao, ali pitanje je samo trenutka kad će netko ipak ostati na haubi automobila ili na pločniku prekriven kakvom ceradom dok se obavlja uviđaj.

Gradske su se vlasti mjenjale, gradonačelnici su se mjenjali, pročelnici su se mjenjali, gradski vjećnici su se mjenjali, svi uglavnom obuzeti samo sami sobom i svojim boljim sutra i dalje pljujući jedni po drugima, a da nikad nitko nije poduzeo pod milim bogom ništa da se ovakve nezgode izbjegnu ili da se gradski kauboji (u ovom slučaju dvije kaubojke) razoružaju i prisile da voze brzinom prilagođenom životu u gradu punom pješaka. Dosta vam je prošetati od tog križanja Zagrebačkom ulicom do Giardina pa da vidite nivo kulture dobrog dijela građana-vozača ovog grada.