Glas Istre, 16.03.2005.
Gradonačelnik Luciano Delbianco jučer je svečano otvorio sjedište i radne prostorije Trgovačkog društva Pula parking, koje im je dodijelio Grad, u Prilazu kralja Salamona (nekadašnji otpad starog željeza iznad zgrade MUP -a).
Direktor Pula parkinga Franko Sifari naglasio je da su dvije osnove djelatnosti koje ovo novoosnovano gradsko poduzeće obavlja organiziranje i održavanje parkirališta te uklanjanje i skladištenje nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila. Središte prostorija je dispečerski centar, opremljen najnovijom tehnologijom, iz kojeg će na posao kretati kontrolori parkirališta, a koji će biti otvoren radi pružanja informacija građanima te za pohvale i pokude. U novootvorenim prostorijama će se za otprilike mjesec dana, kada Pula parking bude preuzeo i tu djelatnost, smjestiti dispečer centar pauk službe, dok će se vani urediti prostor za odlaganje podignutih automobila.
Grad je, pred nedugo vremena, osnovao svoju novu firmu – Pula parking.
Ona bi trebala upravljati sustavom parkiranja u našem gradu jer je to u Puli veliki problem.
Ne samo da nedostaje parkirnog prostora nego su puležani toliko nedisciplinirani vozači da se najčešće parkiraju po pločnicima (npr. ispred kućnih potrepština u Zagrebačkoj ), na Giardinima i gdje god je to zabranjeno. Najrađe bi svojim ljubimcem ušli u samu prodavaonu, stali ispred bankomata i kroz prozor podizali lovu... jednom rječju puležani nisu vozači nego obične primitivne šoferčine. Ne svi, ali dobar dio.
Zbog toga je Grad osnovao parking poduzeće koje će jednog dana, kada skupi dovoljno love, izgraditi i parkirnu kuću. Kada će to biti – to nije rečeno jer se ne zna koliko dugo vremena će trebati da se skupi lova od građana.
A kako bi se ta lova što prije skupila, odlučeno je proširiti zonu naplate parkiranja i osvojiti nova područja. To se postiže na slijedeći način – prvo se kupi par kanti plave boje i označe se parking mjesta u još neosvojenim ulicama i uličicama. Kako vam uz onu plavu boju u prodavaonici dadu gratis i jednu kanticu žute boje, označi se i pokoje parkirno mjesto za invalide. Tu oni obično ne parkiraju jer se uvijek nađe neki mentalni invalid koji na to mjesto uvali svog kućnog ljubimca. Uglavnom su to oni isti što parkiraju po pločnicima. Šoferčine i macho šoferčine.
S novim parking mjestima, u koja je uloženo toliko puno promišljanja i sredstava u vidu farbe i tabli s radnim vremenom naplate parkiranja, otvaraju se sasvim nove mogućnosti. Na primjer stanarima ulica u kojima su osvojeni novi prostori daje se mogućnost višestrukog izbora – da parkiraju svoj auto negdje na periferiji grada gdje je to za sada sasvim besplatno i onda gradskim prijevozom dođu nazad kući (na taj način potaknuo bi se i gradski prijevoz), da svoj auto parkuraju na kućnom balkonu, ako ga imaju, ili da svaki mjesec dadu Pula parkingu 100,00 kuna kako bi se mogli parkirati ispred svoje kuće ako kojim slučajem nađu slobodno parkirno mjesto. Ako ne u blizini kuće u kojoj stanuju onda mogu bilogdje u gradu gdje se naplaćuje parking. I to totalno besplatno.
A da bi ostvarili to pravo na parkiranje bluzu svoje kuće potrebna vam je samo knjižica vozila, 100 kuna i osobna islaznica kako biste dokazali da živite u ulici u kojoj je grad odlučio mjesečno dodatno zavući ruku u vaš džep i ubirati namet od vas, koji ionako već plaćaju kojekakve komunalne naknade, cestarine i glavarine svih vrsta.
Najbolje vam je da platite, jer novi direktor Pula parkinga je mali žustri čovjek koji je obećao da «više neće biti «švercanja» na parkiralištima pa ako se naljuti možete, da prostite, «najebati». Ali možete i ne platiti nego se parkirati na Giardinima ili negdje na pločniku u Zagrebačkoj, Mletačkoj, Marulićevoj i svugdje gdje je nedostajalo love za anti-parking stupiće. Tamo se ne plaća ništa.
Crni Roko
16.03.2005.
Osobni stav