Zamislite kolika to mora da je ljubav kad ste spremni otići na biračko mjesto u svojoj jedinoj i najmilijoj državi, obaviti časnu dužnost i dati svoj glas ljubljenoj osobi pa odmah potom uletiti u bus koji vas čeka spreman, zaperjati u drugu državu i proći svu kalvariju kontrola i pitanja na državnom graničnom prijelazu i onda opet požuriti do svog rodnog sela i još jednom dati svoj glas, ovaj puta još ljubljenijoj osobi riskirajući da vas na povratku u lijepu našu ćopi policija i uhiti vas jer ste kršili zakon glasajući dva puta. Vi onda počnete revati ko tovar, ridati, kukati i proklinjati dan kad se neki jalnuš i stoka sitnog zuba sjetila da samo spomene mogućnost da vam se uskrati vaše pravo da dajete svoj glas ljubljenim osobama dva puta. Čak je i to malo koliko je u vama ljubavi.

Zato nemojte biti zločesti i kamenog srca i uzeti za zlo Adriani to nemušto eskiviranje pogleda u oči i odgovora na tako transparentno i banalno pitanje kao što je to koliko je love potrošeno na njezinu kampanju. Pa nije ga ona trošila. To je sve organizirao i trošio onaj Mačak s Pešćenice, a zna se da je kod njih rit genetski već toliko odebljao od vritnjaka i šutiranja da su vritnjaci postali nešto tako obično poput jutarnje kavice. Čak i kad odlete u Tunis.

Stoga je bolje slušati samo Alku i pustiti Adrijanu da nam i dalje transparentno eskivira pogled u oči.

Crni Roko