Ponedjeljak je, hladno je, bura brije tutta forza i uz sve to ustao sam na lijevu nogu. Radio me još dodatno podpaljuje, jer slušam kako popovi laprdaju o sexu. Ma daj si probajte to zamisliti - popovi i sex. Oni bi o tome trebali znati čisto akademski, a kad vam takvi palamude o sexu onda vam je i sexa puna pipa. Mislim figurativno. Globalno nemam ništa protiv popova sve dok se drže duhovnog, ali kad prijeđu na tjelesno pa vam o sexu priča netko tko bi uvrhglave trebao samo drkati, onda to i nije neka spika na nivou. Ne?
Najviše su mi pipu ovih dana napunile (da ne prostačim više, jer će me djeca u top sprašiti i odreći se svog «starog oca») ove domaće političke kurve. Svih političkih orjentacija i stavova. Doslovno i figurativno rečeno o našem životu i budućnosti odlučuju obične političke drolje. Čak je i to preblag izraz za ono što nam čine. Jer kako nazvati ljude koji vam jedno obećavaju dok ne dođu na vlast, a sasvim drugo čine kad je se dočepaju. Obećali su nam svašta, a od svega nisu napravili ništa. Štaviše.
Novi proračun je najnoviji primjer te kurvinske bahatosti. Proračun koji ima nakanu odrati nas, ne do gole kože nego nam odrati kožu, a sve samo zato da se oni pokušaju održati na vlasti što dulje kako bi i dalje mogli haračiti po našim džepovima.
Nisam u stanju sjetiti se svih verbalnih pirueta koje su popratno išle uz najavu ovog prpračuna, ali to i nije bitno – bitan je osjećaj u želucu koji vam te ovovremene parole stvore dok s TV ekrana gledate priloge i slušate nesuvislost onoga što izgovaraju dok očekuju da to bespogovorno prihvatite.
Da li ste ikada PAŽLJIVO slušali šta govore? Ali ono, baš pažljivo ?! Jer ako jeste onda ste skužili da to uopće nema nekakav logički smisao. Zvuči dobro (ako ne slušate pažljivo), a ne znači totalno ništa.
Ili recimo dok objašnjavaju «novu poreznu politiku» u kojoj će se ostvarena dobit poduzetnika oporezivati puno manje nego do sada, uz pojašnjenje da će to dovući strani kapital i ulagače. S jedne strane već i oni postojeći poput banaka u rukama stranaca ili T-Com komunikacija u rukama Švaba (i oni su stranci, ako niste znali), grabe i odnose pune korpe našeg rada opredmećenog u visokim kamatama, naplati nikad obavljenih telefonskih impulsa i na stotine drugih načina. A sve to iz naših džepova. Svjedno to im nije dosta, nego bi ih trebalo osloboditi od dijela poreza na dobit. Cca oko 850-900 milijuna kuna godišnje, koje će naravno nedostajati u proračunu, ali koje ćemo mi zdušno nadoknaditi od naših crkavica. Tako da neće više 730.000 građana živjeti sa 1000,00 kuna mjesečno, nego znatno više.
S druge strane neki «poduzetnici» poput Peveca, Keruma, McDonaldsa i nekih «neimenovanih», ne dozvoljavaju sindikalno organiziranje zaposlenih radnika (upravo na radiju to objašnjava neka sindikalna gđa Danilović), kako im te «mutikaše i jalnuši» ne bi remetili planiranu dobit. Ne znam kako stoji s ostalim «velikanima hrvatskog poduzetništva», da se ne prisjećamo neplaćenog rada trgovaca nedjeljom i slično, ali već i sama činjenica da «socijalna Vlada» s Majkom Jadrankom u drugom redu (odma tu do «lepog Caneta» ) ne čini ništa da kazni takve poduzetnike ili da zaštiti tu radničku «žgadiju» od samovolje poslodavaca, govori dovoljno u prilog moje teze da državu vode političke drolje.
Evo sada sam se od ovog pisanja još više oneraspoložio. Čak ponekad pomislim da nema smisla o svemu tome ni pisati jer je razignacija i apatija došla svima nama do samih yaya. U stvari meni još nije. Ja se već pomalo saplićem o njih.
Crni Roko
15.11.2004.
Osobni stav