Poslovni imenik
vijesti
danas
zanimljivosti
InfoTech
Humor
 
kolumne
Stričeva kuharica
Kumina makrobiotika
Dobra glazba
Portreti
Osobni stav
Škovacera
Duplerica
Moja Pula
More
Dnevnik putnika
Guzo na putu
Off the record
Zdravlje
Odasvud pomalo
 
gradski vodič
događaji
restorani
zabava
povijest grada
spomenici
prijevoz
smještaj
 
Kliknite i vidite �ta se krije s druge strane



Dostava stanja brojila el.energije.

Interaktivni plan grada Pule - CROMAPS



Ured za katastar.
Pregled zemlji�nih knjiga.
Parentium - nezavisni portal grada Poreča
Off the record
Nostalgija bez zerice cukra


Mišo Cvijanović i Novom listu piše:

OŠEP

Možda mi odanici riječkoga Korza ne bismo ni opazili da smo u jeseni da ponekoga dana ne odkoračamo iz naše najdraže ulice, poslije bezbrojnih đireva, kakve je moj duhoviti otac, i sam odani Korza, kada bi moje pajdaše sreo negdje pored Radio stanice, znao i ovako oslikati:»Opet nabijate asfalt!«. I nasmijati se onako široko, iskreno, radosno, iz srca i duše. Valja nekada posjetiti jesen, a jesen, nekako, kao da svim svojim bićem i ne pripada gradu. Valja je potražiti na selu. Jučer sam brzopotezno posjetio majku u našoj kordunaškoj vikendici i silno poželio barem vikend provesti u druženju s pravom, neiskvarenom jeseni, makar nas obilno škropile kapi one prave moćne listopadske kiše, a našu dobru kuju Beti silno strašili munje, što paraju mrko nebo, i oni gromoglasni gromovi, dao bi čovjek ruku u vatru da ne cijepaju samo stabla nego i stijene, šume uokolo nas.

Bjelice i crnice

Poslije pustih godina ovoga poraća, a godine se i u Kordunu oduvijek računaju na prijeratne i poratne, napokon je rodilo i ono nešto malo naših šljiva, bjelica i crnica, radovala me njihova modrina minulog ljeta i ove jeseni, vraćala danima djetinjstva, u kojima sam ljetne ferije provodio na selu. Radovale su me te naše šljive iskreno, ne pragmatično, niti ih obrezujemo niti ih prskamo, niti ćemo ih špricati, kao ni jabuke, kruške i dunje, kao ni naše grožđe, primorski i istrijanski rečeno fragolu, a kordunaški izabelu i seksardu. Što rekle moje bake:»I crvić je Božji stvor, valja i njemu nešto jesti!«. U nekoliko sam navrata po kilu-dvije tih šljiva donosio u Rijeku i darivao one drage duše, koje su u njihovom božanstvenom skladu slatkasto-gorkastog okusa htjeli i umjele barem naslutiti koliko meni znače, koliko su dobre, koliko su iskonske. One druge konfekcijske šljive ionako su preplavile i riječku placu i bile jeftinije nego ikada.

I moja dobra i skrbna majka uživa u tim šljivama i hvali mi se kako je već ispekla i onog pravog domaćeg pekmeza, za mene čak i nekoliko teglica bez zerice cukra, toliko su slatke šljive bile. Moja se supruga minulih dana spomenula kako joj je o rođenju našega prvorođenca njena svekrva u ono staro riječko rodilište donijela kolač od takvih šljiva, za koji i sada tvrdi da joj je bio najslađi kolač u životu.

nastavak (Izvor: www.novilist.hr)


03.10.2004.
Došlo je do greške sa otvaranjem baze podataka!
povratakOff the record