Uskrsli naš domaći kapitalizam učinio je za naše siromahe više nego državni i samoupravni socijalizam zajedno, a za komunizam i nemam komentara, do komunizma moja generacija nije ni dospjela dogurati. Naša je sirotinja napokon došla na svoje! Kao u razmišljanjima moga ujaka, koji se priklanja nekoj znanstvenoj ili narodnoj mudrosti, koja, pak, tvrdi da je čovjek najzdraviji kad je malo gladan i kad mu je malo hladno. O grijanju bi se još i dalo raspravljati, ali što se gastronomije tiče naši se siromasi više nemaju čega stidjeti. Sva ona jela na koja ih je natjerala neimaština, sva ona ića što su ih kusali da bi, kako-tako preživjeli, a u snovima se sladili delicijama s gospodskih stolova – postala su specijalitetima. Toliko rašireno da je u pitanje došla i ona stara uzrečica, što se diljem Lijepe naše, u raznim dijalektima, svodila na istu misao:»Naj'o se ka'i na Božić!«. Od Božića do Božića jelo se – što se jelo, a upravo to, »jelo se – što se jelo«, posljednjih je desetak godina postalo inn, postalo cool, postalo je specijalitetom do specijaliteta.

Jedan čuveni naš liburnijski ugostitelj uporno hvali goluba, ne onoga nebeskoga nego morskoga, nazivajući ga ponekad morskom divljači, ali i pravim specijalitetom. Prije četrdesetak godina goluba su ribari, netom izvadivši ga iz mreže, odmah bacali natrag u more. Specijalitet? Dajte, dajte, dragi vi! Moruzgvu ili vlasulju jednoga sam od prethodnih ljeta i sam kusao u Vrbniku i mogu reći da mi je prijala, izvađena iz mora, ocijeđena na suncu, potom čistom krpom osušena, umočena u brašno i bačena na vrelo, vrelo ulje i čim je zacvrčala – izvađena. Ali, moruzgva je moruzgva. Uskoro ćemo se, kažu stručnjaci, sladiti i trpima, morskim krastavcima ili, da ' prostite, ono muškom, ali morskom stvari, a u mom crikveničkom djetinjstvom čak ni taj unutarnji, ispodkožni bijeli dio trpa nije prečesto upotrebljavn za ješku. Trpe smo znali izroniti i onda se, priznajem sada da je to bilo bezdušno, stišćući ih, »špricali« njihovom utrobom. Čak i u ljetima u kojima nam je marenda znala biti feta kruha namazana svinjskom mašću, u nekih posoljenom i posutom m ljevenom paprikom, a u nekih, pak, cukrom, šećerom – jesti trpa nije nikome padalo na pamet.

nastavak (Izvor: www.novilist.hr)