Ako i nije bilo bit će, jer još uvijek nismo svjesni šta bi mi trebali predstavljati velikim EU igračima i šta bi ta EU trebala predstavljati nama. Tko će tu koga? Ne samo da nismo svjesni mi nego ni oni koji nas u to uvaljuju. Da me ne bi krivo shvatili - nisam apriori PROTIV EU, nego sam protiv APRIORI ZA EU.
Evo na primjer poljoprivreda : očekuje se da će propasti najmanje dvije trećine sadašnjih seoskih gospodarstava jer neće biti u stanju konkurirati EU poljoprivrednim proizvodima i produktivnosti. To je oko 100.000 seoskih gospodarstava. Globalno ujedno postajemo novi komadić slobodnog tržišta za poljoprivredne (i ostale) EU proizvode, a lokalno mali kolonijalni leno EU u koji će se dolaziti na odmor i pokoji zdravi zalogaj. Dabogda iz mog pera u božje uši.

Ali ako mislite da ćete i vi slobodno moći otići u EU trbuhom za kruhom tražiti posao, onda ste se zeznuli. To vam neće biti moguće barem slijedećih desetak godina. Imaju i oni svoje nezaposlene, koji istinabog ne žele raditi neke «prizemne» poslove. Tu su se već uhljebili razni drugi internacionalni gastarbeiteri. Turci, grci, filipinci, nigerijci, kinezi..... «slobodni» narod cijelog svijeta. Skupila se sirotinja, pa za malu lovu radi za EU gospodare. Za još manju od one koju vi primate u Lijepoj našoj za svoj rad.
Zato postoji realna opasnost da i sami ostanete bez posla u Lijepoj svojoj. Jer preskupi ste novim crojkunima (posebna vrsta tajkuna faze primitivnog cro-kapitalizma), a oni nisu spremni odvajati od usta vlastite djeca kako bi vama dali za ljenčarenje na radnome mjestu. Nisu oni nikakve karitativne ustanove. Znate li vi uopće koliko košta samo održavanje jednog dječjeg autića? Porshea recimo. Pojma nemate. Rađe će dati upola manje jednome kinezu (a takvih ima ko kineza) da rinta duplo više. Tako se diže produktivnost cijele nacije, povećava BDP i smanjuje državni dug, deficit, otplaćuju standby aranžmani, kreše proračunski deficit i radi sve ono što je u interesu biračkog tijela tj. vlastitog naroda. He, he.

Ako i zadržite kojim slučajem svoje radno mjesto, zaboravite more i godišnji odmor. Obala će biti u JPP aranžmanima podjeljena poslovnim partnerima iz EU i pokojem glavatom crojkunčiću iz hercegovačkih vukojebina. JPP, šta je to, pitate se? To je Javno-Privatno-Partnerstvo. Nikad niste čuli za to? Pa onda nije ni čudo da ste još na balkanu. To vam je sada jako moderno. Cijeli svijet tako funkcionira. To nam je otkrio Škegro na Sunčanome Hvaru. Recept je slijedeći : skupe se oni s puno love, udruže se i tako skupe još veću gomilu love pa onda za tu novu gomiletinu love kobajagi kupe (tako da nikad ne plate) od neke, recimo balkanske-istočnojadranske, države komad obale, pokoji otok, nagovore onu javnu (državnu) komponentu da izmulja zakonske promjene u vlastitome parlamentu prema potrebama novih JPP ortaka (da li smo nešto slično o ortaklucima još nedavno čuli i čitali? ), to sve pretumbaju, ograde obalu, izruju je, sazidaju nove apartmane za EU lovatore i onda nas zaposle kao vrtlare, kuhare, sobarice i pokojega batlera.

Naravno da zaposlenje dolazi u obzir samo ako ne bude dovoljno kineza.
A vi ćete stajati, s limenkom u ruci, u redovima pred javnim kuhinjama negdje daleko od obale i tih ograđenih imanja da ne bi kvarili odmor EU gostiju i saborskih bilmeza koji su vas u sve to gurnuli, naravno samo «za vaše dobro», ne pitajući vas ni najmanje da li se slažete s time. Demokracija na djelu. Prava balkanska.

Gdje su tu razlozi za ponos?

Crni Roko