Vjesnik danas donosi stav JADRANKA ČRNKA :
Kako se i zašto na primjeru Sunčanoga Hvara upravo izigrava Zakon o investicijskim fondovima
Sa Škegrinim investicijskim fondom »Questus« dobiva priča o Sunčanom Hvaru opet neobične sjene. Izvan činjenica što se sve radi netransparentno i što se Borislav Škegro već pokazao kao osoba koja zna zapjevati o praznim obećanjima (na primjer, smanjenje PDV-a 1997./1999.), pitanja ima i iz drugoga ugla.
Naime, investicijski fond bi, najjednostavnije, trebao biti fond u koji dolaze slobodna novčana sredstva radi ulaganja u vrijednosne papire, nekretnine ili depozite u financijskim institucijama.
Kako su i dionice vrijednosni papiri, postavlja se pitanje zašto bi se dionice dale besplatno (darovale) fondu »Questus«?
Takvim darovanjem sredstva se fonda ne »ulažu« nego ostaju ista, a fond (njegovi udjeličari) besplatno dobivaju dionice toga jadranskog bisera bez ulaganja!
Po čemu to taj fond (ili bilo tko drugi) treba imati takvu povlasticu na darovanje?
Dalje, kako na temelju čl. 2. Zakona o investicijskim fondovima ulaganje sredstava fonda mora uvažavati načela sigurnosti, profitabilnosti, likvidnosti i razdiobe rizika slijedilo bi da je Sunčani Hvar (ako investicijski fond u njega ulaže novac) siguran profitabilni biser.
Ako je tako – zašto se tada njegove dionice daruju fondu iza kojeg stoje tako jaki igrači (tajkuni) kakvi se navode.
Takvo postupanje nema poveznice s tržišnim gospodarenjem.
No kako fond »Questus« stvarno ništa ne ulaže (jer mu se dionice daruju i ne daje ni kunu za njih) – stvarno ne mora paziti niti na jedno od zakonom određenih načela svoga poslovanja!
Ako se pak nekome daruje nešto što je potencijalno »zlatna koka«, tada nije teško od toga ostvariti dobit. Kakva god dobit bila, ona će u odnosu prema uloženih ništa biti vrlo dobra! Profitabilni upravljač takvog fonda kojem se daruju takve dionice mogla bi biti i bilo čija polupismena baka.
No, još je, u kontekstu svega, zanimljivija odredba čl. 10. Zakona o investicijskim fondovima, koja određuje da se u vrijednosne papire jednog izdavatelja ne smije uložiti više od pet posto vrijednosti investicijskog fonda, odnosno pod nekim uvjetima deset posto.
Budući da se ne zna koja je vrijednost toga investicijskog fonda, poštivanje se te zakonske odredbe ne može ni provjeriti. No davanjem dionica »Škegrinu fondu« besplatno, fond stvarno ne bi uložio – ništa. Tako ne bi bilo prekoračeno niti pet posto vrijednosti fonda – čak i da je vrijednost fonda pet kuna! Tako bi država, kao sveti Nikola, »Škegrinu fondu« omogućila »zaobići« tu zakonsku odredbu.
I tako sama »državna vlast« izigrava Zakon o investicijskim fondovima koji je donijela – i glede fondova i glede trgovačkih društava. To bi se, valjda iz nepoznatih razloga, trebalo zvati »korisna državna malverzacija«!
nastavak
(Izvor: Vjesnik.hr )
19.05.2004.
Osobni stav