smandrljali na brzaka Sunčani nam Hvar.
Velika Glava dobila je od Ive mig da može kupiti Sunčani Hvar. I to za pola cijene od one koju su nudili omrznuti susjedi in bivša bratja iz Čateža.
To je u stvari poklon Borislavu za minuli rad i cjelokupnu aktivnost i zasluge za narod dok je on čuvao državnu lisnicu i bio ministar financija. Sjetimo se samo koliko je poznat njegov uspjeh oko prodaje HT-a Švabama. Suze su nam svima išle na oči od te uspjele rasprodaje.
Nakon toga je Boro osnovao fond naziva »Quaestus« što bi doslovno značilo «dobivanje, izvor profita» ili onako po narodski «zgrtanje love». Ime je dosta često u uporabi kod firmi koje se bave financijskim konzaltingom i muljažama gdje se zgrću šoldi tuđom lovom. Sve je tu jako (ne)transparentno» osim love. Ona je onaj višak (ne)transparentne love iz naših «velikih sustava» koji su je dali Bori na upravljanje.
Možda tu uleti i kakav namamljeni Ramiz pa onda i naši «jadranski sljastićari» ubace svoju (ne)transparentnu lovu od «šećera u prahu». To bi tek našem Bori i Ramizu dalo pravog maha.
A do tada neka se Boro pobrine da izvuče iz dreka Sunčani Hvar. To će napraviti kao u najljepšoj bajci. I Supermomak Andrija će im tu pomoći. Oće bogami.
Po onome kako Andrija divani Boro će u(ne)rediti cijeli Sunčani Hvar tako da sve bude duplo bolje i jeftinije. Čak i više od toga.
Eto i cijena je već više nego upola manja. Umjesto ponuđenih slovenskih 400 milijuna kunelića, Boro je to dobio za 185 milijuna. I kapaciteti će biti više nego duplo bolje korišteni – povećat će se sa 35% na 65% (što god to značilo). Broj zaposlenih se nažalost neće uduplirati, ali ipak će porasti sa 360 na 460. A prihodi će se bajkovito povećati sa 8 milijuna € na 30 milijuna €. I čim se sve dovede u red onda će se sve prodati i podjeliti ostvarena dobit s državom. Tako blagoglagolja Andrija.
I taman kad najbolje krene i baš kad ga oćeš uvaliti (mislim na Sunčani Hvar) dođe kakva ljepotica izljubi Boru u čelo i Andriju u onu mušku brčinu, oni se, kao u bajci, probude i vide da je sve otišlo «remengo» (ili kako bi se narodski reklo «u tri pi.de materine») i di-će-šta-će nema druge nego da to sve prodaju bratji iz Čateža za 185 milijuna kunelića. Ako budu još uvijek htjeli. I svi su sretni i veseli. Niko niš nije izgubio. A nešto se uvatilo u svemu tome malkice i negdje sa strane. Na mlinaru uvijek ostane malo brašna, a di neće na onolikoj Borinoj glavurdi. To je klasični happy-end u njegovoj režiji. I ona (ne)transparentna lova «strateških ulagača» dobila je konačno svoju pravu formu. Onu legalnu i skroz transparentnu.
Čiča miča, gotova priča.
Crni Roko
06.05.2004.
Osobni stav