Jednom sam se prilikom na nekome od elektroničkih foruma upustio u, nazovimo to tako, jalovu raspravu o pederima. Kažem peder jer je to riječ koja najbolje iskazuje moj stav prema toj pojavi. Sve ostale zamjenske novokovanice tipa queer, gay i slično, za mene su samo izraz skrivenog i duboko usađenog osjećaja stida glavnih glumaca.
Ne sjećam se uopće zašto i kako je krenula spika, što u osnovi i nije bitno, ali znam da sam bio neugodno iznenađen burnim reakcijama apologeta razbuktalog gay pokreta u Lijepoj našoj.
U osnovi me uopće ne zanima seksualno opredjeljenje pojedinca, jer je to stvar čisto osobnog izbora, ali me nitko ne može uvjeriti da to nije samo jedna vrsta psiho-socijalnog poremećaja. Sve one priče kako toga ima u drugdje u prirodi, kako se i druge životinjske vrste znadu guziti, samo su obično lupetanje, samouvjeravanje i prazna utjeha.
Ono što me u cijeloj toj priči smeta je način na koji ta nova kategorija, konačno 'oslobođenih' sugrađana, pokušava i nas 'normalne' uvjeriti kako je to 'super stvar i vrlo cool'. Kojekakve pride & love parade, queer festivali i slične manifestacije na kojima uvjereni sljedbenici veselo i razuzdano mašu guzovima, silikonskim sisurinama, nježnicima i kožnim nakurnjacima, uredno maskirani do neprepoznatljivosti, po svemu sudeći samo su odraz vlastite sumnjičavosti u ono u što i nas pokušavaju uvjeriti. Meni to sve skupa ne izgled jako normalno. Uvijek se tu nađe i onih uvjerenih predstavnika koji zastupaju interese cijele te populacije i u maniri neshvaćenih intelektualaca ženskastom muškošću nastupaju pred javnošću i medijima.
I ne samo da nastupaju i zastupaju taj nazovimo pokret, nego u ime cijelog tog pokreta traže da ih društvo sponzorira, da im dade pomoć, podršku i sredstva kako bi nas 'kaurine i nevjernike' u sveopću dobrobit tog pederskog pokreta mogli, po tko zna koji puta, opet i opet uvjeriti u ispravnost svojeg seksualnog opredjeljenja. To bi onda trebali platiti i financirati hrvatski porezni obveznici, a koliko se dade vidjeti u dnevnom tisku, to upravo i čine, sponzorirajući te festivale i parade u Zagrebu i Rijeci sa preko 100.000 €. Lijepa lova, nema šta. Čitave gay filharmonije, umjetnici-pederi iz cijelog svjeta skupljaju se na takvim festivalima i razmjenjuju jadikovke o neshvaćanju okoline, svoja iskustva i pokoji guzov. Bez granica. Usput pokažu i ostalima šta sve to oni imaju i šta sve mogu ponuditi.
Ali realno i sebično razmišljajući, za nas ostale i 'normalne', to i nije tako loše. Naročito za muške. Smanjuje se konkurancija i navala na ljepši spol. Ženski, da ne bi bilo zabune. S te strane gledajući, veselo kažem 'Živili pederi'. Jedino me duša boli kad se sjetim da taj pederluk plaćam i ja, kao porezni obveznik.
Mir s vama, guzite se do mile volje na svoj račun i pustite nas ostale na miru.
Stric
16.04.2004.
Osobni stav