... ima nekoliko lica, koja još nismo sva ni vidjeli ni upoznali. Sudeći prema ponašanju njegovih ministara, čini se da je ta svoja različita obličja i svojstva raspodijelio na Vladine članove, kako bi za sebe mogao sačuvati europski lik.

Tako, na primjer, potpredsjednica Kosor brine za branitelje i njihove obitelji, izrađuje zastavu za nestale i nasilno odvedene koja bi trebala biti utjeha njihovim bližnjima, skrbi za roditelje i bebe, starce i unuke, dok drugi potpredsjednik, poput prirodne nepogode, harači zdravstvom, smjenjuje ravnatelje bolnica i poručuje nam svima kako sad branitelji i pravi Hrvati imaju svoju vlast. Kao da je ona koju su smijenili bila aktivno protuhrvatska, a ne samo pasivno slabačka. Kao da i onu prošlu nisu birali građani, te kao da je sadašnja vlast pobijedila na izborima sa sto posto dobivenih glasova.

Potpredsjednik Vlade trebao bi znati da je naša svaka vlast koja je izabrana glasovima većine, te da je »naša« samo tako dugo dok radi za dobrobit države i svih njenih građana.

Ministru vanjskih poslova zasuze oči kad čuje kako naš premijer govori strane jezike, ali mu još nije palo na pamet da nekog od svojih tjelohranitelja zamijeni profesorom engleskog jezika.

Predsjednik Sabora i dalje se opire elektronskom glasanju koje su porezni obveznici tako skupo platili, pa nas urbi et orbi predstavlja kao prave Balkance, koji broje podignute ruke i tada podižu papire s ispisanim rezultatima. Neće biti da uređaj još ne radi, ni da zastupnici ne mogu naći rješenje za pohranu svojih ključića. Vjerojatnije je da će nekim zastupnicima trebat nešto više pouke da svladaju baratanje s tim uređajem, ali eto prilike da se pokaže međugeneracijska solidarnost. Mladi volonteri mogli bi, na primjer, u saboru organizirati kratak vikend-seminar o elektronskom glasanju. Zašto se, onda taj novi i skupi uređaj napokon ne stavi u funkciju? Čini se da i novi izborni pobjednici, kao i svi prije njih, žele na mjestu provoditi stranački pritisak tijekom glasanja, pa se stoga toliko i okreću u klupama, gledajući »okom sokolovim« tko je digao, a tko nije ruku za ono za što ju je trebao podignuti.
Nema sumnje da se kontrola glasanja može elegantno riješiti kompjutorskim programom koji će, ako treba, i grafički prikazati tko je kako glasao. Ali ono što se ne može riješiti kompjutorski, to je upravo taj akutni stranački pritisak, koji zastupnicima, pa ma kakvi oni bili, onemogućava ili barem otežava da misle i djeluju na temelju vlastitih prosudbi.

nastavak (Izvor: www.Vjesnik.hr)