Prenosimo iz Vjesnika stav Josipa Grbelje :
Zašto šuti službena Hrvatska: Esuli, fojbe i konclogoraši
S veljačom 2004. snažnije nego prije razmahala se u Italiji propagandna akcija »Tragedija fojbi« (»kao dio sjećanja svih Talijana«), a s njom u Hrvatskoj zaboravljanje fašističkih žrtava od Rižarne (u Trstu) do tvrđave Mamula (u Boki kotorskoj, Crna Gora), osobito kad je riječ o Tantalovim mukama (genocidnim istrebljenjima) u konclogorima Kampor, Molat, Vodice, Zlarin, Brač-Hvar, Dubrovnik i ostalima na istočnoj (našoj) jadranskoj obali, te o iscrpljenima, onemoćalima, zdravstveno uništenima ili o taocima koji su odvedeni na daljnje trpnje i patnje u jedan od dvjestotinjak konclogora na talijanskom poluotoku.
Kronologija toga »razmahivanja« i »zaboravljanja« gotovo je potresna do suza, do nevjerojatnosti, do pitanja – pa kome mi to dajemo poreznu (građansku) kunu, zar da hrvatska vlast pomaže strancima, a svoje ljude ignorira, vara ih?!
Najprije su u veljači 2004., možda i koji mjesec prije, žrtve iz fašističkih konclogora u Hrvatskoj napokon shvatile da su ih prevarili svi s kojima su se u vrhu vlasti sastali od siječnja 2000. do najnovijih izbora, a onda i novoizabrani mjerodavni dužnosnici.
Usred toga šoka, nevjerojatnosti, odjeknuo je u Italiji i Hrvatskoj tekst Carla Spartaca Capogreca Arcipelago lager, una vergogna italiana, zapravo njegova knjiga I campi dei duce (izdavač »Einaudi«), iz koje je milanski list Corriere della sera prenio spomenuti dio, koji je Talijane uvjerio da baš i nisu bili tako »dobar narod« kako su se predstavljali nakon Drugoga svjetskog rata, nego da su i oni skrivili nebrojeno tragedija.
U Hrvatskoj je u to vrijeme »tekao« drugi proces – privatizacijski, jeftinorasprodavajući, najčešće pod parolom da nas treba »utjerati u Europu«, jer da će tada i »Jadransko more postati europsko«, pa Hrvatska više neće moći odlučivati što će činiti sa svojim bogatstvom (Adam Benović: »Najvrjednije bogatstvo Jadrana u hrvatskim rukama«, Vjesnik Stajališta, 7. veljače 2004.).
Tekao je i vrlo negativan izvozno-uvozni proces: od europskih zemalja najzanimljiviji partner bila nam je Italija, u koju smo 2003. izvezli roba u vrijednosti 1,6 milijardi dolara, a uvezli – 2,6 milijardi dolara, piše Vjesnik 10. veljače 2004.
Istoga dana talijanski su čelnici (npr. Adolfo Urso, zamjenik talijanskog ministra proizvodnih djelatnosti, opunomoćen za vanjsku trgovinu) izjavljivali da su im u Hrvatskoj najzanimljiviji – drvna, metaloprerađivačka, tekstilna i industrija pokućstva i obuće, te turizam, zatim suradnja sjevernojadranskih luka Trsta, Kopra i Rijeke, pa zračne luke Zagreb i Rijeka, gradnja autoceste Trst – Rijeka, Jadransko-jonski autoput i neki tuneli.
U takvoj se »atmosferi« talijanski predsjednik Carlo Azeglio Ciampi, a u povodu »Dana nacionalnih vrijednosti«, osvrnuo na esule, talijanske izbjeglice iz Istre, Rijeke i Dalmacije poslije Drugoga svjetskog rata, te na fojbe, kraške jame u kojima su u tim godinama završili mnogi talijanski civili i vojnici (prije toga hrvatski, poslije toga njemački), rekavši:
»Tragedija fojbi dio je sjećanja svih Talijana... Obnova i ponovno rađanje nove Italije koštali su velikih odricanja. Posebno za Talijane iz Istre i Dalmacije koji su bili pogođeni slijepim i odvratnim nasiljem i nesrećom da su bili primorani napustiti kuće i obiteljska mjesta« (Vjesnik, 10. veljače).
Na sve to u Hrvatskoj nije nitko reagirao – službeno, državnički, nego jedino novinari, npr. Stjepo Martinović (Vjesnik, Stajališta, 13. veljače 2004.), tvrdeći da »slavenski osvetoljubivi gnjev nije prokuljao niotkuda«, nego da su se »prvaci narodnog pokreta za prava Hrvata u Istri i Dalmaciji nagutali ricinusa – samo zato jer Hrvati bjehu! – debelo prije prodora fašizma«; da je »partizanski ustanak u Dalmaciji, Primorju, Istri i na otocima bio izravno raspiren divljanjem Mussolinijeve soldateske«; da »mi, Hrvati, nažalost, nismo politički zrela nacija do one mjere koja bi rezultirala elitom sposobnom pročitati sve nijanse poruka s druge jadranske obale i uzvratiti načelno – i odlučno«.
nastavak
(Izvor: vjesnik.hr ) 27.02.2004.
Osobni stav