Uvijek sam mislio kako smo, mi rođeni iza 1945., sretna generacija koja nikad neće doživjeti rat i strahote koje on nosi sobom. Za neke nisam ni znao da postoje dok se nije i kod nas razbuktao obrambeni rat. Rat koji su započeli duševni bolesnici, ili kako su sami o sebi voljeli misliti «politički marginalizirani domoljubi i rodoljubi» s ove i s one strane. Ambiciozni, bezumni i beskrupolozni manipulatori i njihovi supozitoriji svih pojavnosti i oblika. Slobo je u Haagu, Franjo je u hadu, a nama su ostali samo njihovi supozitoriji koji se eto nisu uspjeli efikasno potrošiti, nego su doživjeli svoju metamorfozu i pretvorili se u ministre, doministre, premijere i elitu koja nas iz dana u dan uspješno zaluđuje, sve više izluđuje i sve češće nagužuje. Šta da se radi, ostala im navika.

Supermomak Andrija je pozamašan za pravi supozitorij u doslovnom smislu, ali po efikasnosti svojih postupaka i odluka je daleeeeeko najefikasniji. Podsjeti me ponekad na slona koji se odjednom našao u robnoj kući među policama s kristalom i kako god se okrene odleti nekoliko skupocjenih komada s police. Ali to je samo moj osobni utisak. On je u stvarnosti puno nezgrapniji. Ali je istovremeno toliko dobroćudan da djeluje pomalo priglup. Međutim to je samo varka. Op(t)ička.

Nekad i sam uvidi da pretjera, pa onda mora povlačiti neke svoje na prečac donijete odluke samo da ga ne bi zatrpala gomila popratnih efekata koje, kao takav, izaziva kod pučanstva. Tako je bilo i ono nekidan s plaćanjem svih lijekova jeftinijih od 20 kuna. Ali to je samo jedan od bisera u nizu novog Supermomka, ovaj puta u ulozi Glavne sestre u Vladi. Ima on i poziciju savjetnika za gospodarstvo Lipom Ivi, a nije daleko od toga da mu Lipi Ive uvali opet ministarstvo obrane. U tom slučaju bi se preimenovalo u Ministarstvo rata. Protiv vlastitog pučanstva. Tko im je kriv kad se ne uklapaju u proračun. Nije on zaslužio da ga dopadne tako naporno pučanstvo. I ne samo naporno nego i bolesno i staro. U stvari to se ne bi trebalo zvati proračun nego preračun. Još ga nisu ni donijeli a već se pravdaju kako su im ex. komunjare ostavile gomilu dugova na koje nisu računali. Možete si mislit bezobrazluka - čak i neke koji se vuku još od Vranjinih vremena. I oni sada jednostavno nisu u stanju održati sva ona obećanja koja su dali prije izbora. Jednostavno su im ga nabili oni prije njih i oni nisu ni malo krivi.

Ali ja ne brinem. Imamo mi Supermomka Andriju. Već će on smisliti nešto. I zato ga okuražimo (iako čisto sumnjam da je potrebno) pa mu zajedno zapjevajmo : O, o, o Andrija, Supermomak si tiiiii....

Crni Roko