Poslovni imenik
vijesti
danas
zanimljivosti
InfoTech
Humor
 
kolumne
Stričeva kuharica
Kumina makrobiotika
Dobra glazba
Portreti
Osobni stav
Škovacera
Duplerica
Moja Pula
More
Dnevnik putnika
Guzo na putu
Off the record
Zdravlje
Odasvud pomalo
 
gradski vodič
događaji
restorani
zabava
povijest grada
spomenici
prijevoz
smještaj
 
Kliknite i vidite �ta se krije s druge strane



Dostava stanja brojila el.energije.

Interaktivni plan grada Pule - CROMAPS



Ured za katastar.
Pregled zemlji�nih knjiga.
Parentium - nezavisni portal grada Poreča
Stričeva kuharica Mala kuharica za muškarce i papučare
'Švoje in forno' s krompirom




Odmah da prevedem naziv jela za one s 'debelog kontinenta' koji ne znaju šta ovaj naziv u naslovu znači. To bi značilo 'Listovi u pećnici s krompirom'. Po domaću, ća bi rekli mi istrijani.

Ovo jelo nastalo je, u svom prvotnom i «sirovom» obliku, pred tridesetak godina kao posljedica jednog mučnog pokušaja grupe neukih i nevještih studenata i pokojeg brucoša da ogule «švoje» i spreme si dobar «domaći ručak». Ručak na kakav smo bili navikli da nam ga serviraju naše mame nedjeljom, nakon našeg napornog tulumarenja po disco clubovima i plesnjacima u ono doba dok smo još bili «slobodni ka tice».

A svemu je kriva bila naša lovačka strast i neutažena želja za osvajanjem. Naravno da govorim o ženama. Ne ovim našim današnjima, zakonitima i nezakonitima, nego o nekim imaginarnim ženama iz «ne tako daleke» nam mladosti. Danas bi se to reklo – o globalnim ženama, a onda smo govorili o njima kao o komadima. Već onda smo se formirali u muške svinje. Grok.


O tome postoji i neka kratka priča na ovim stranicama pod naslovom »Kako oguliti švoju», pa je potražite i informirajte se detaljnije. Ideja za tu priču izletila mi je iz zaborava upravo nekidan na našoj ribarnici dok sam gledao kako šjora Mafalda pokušava oguliti «švoju». Ne svoju, nego lista kojega mi u Istri zovemo «švoja». Ili «švojo». To je napomena za one s pokvarenim mislima.
Dok sam čekao da mi Vlastin brat očisti netom kupljene i još žive švoje, gledao sam kako šjora Mafalda to radi - ni manje ni više nego tesarskim klještima za vađenje čavala. Eh, da sam to znao pred tridesetak godina.

Ala gremo kuhati, a ne evocirati uspomene. Dakle, kupio sam pet švoja od po kvarat kile svaka, pa kako nas je trebalo biti pet za stolom, učinilo mi se da će biti malo ribe pa sam kupio još i pet friških lignji kao dodatak onima ješnijima. I one skoro pa još žive. Prave domaće, srednje velike, a očistit ću ih sam.

Krompira sam imao doma. Holandski. Aj, sramote ljudi moji – holandski, a ne lički ili pazinski. Imao sam i tri botelje sivog pinota što je ostao od neke ljetošnje fešte, ružmarin i lovor također, a peršin i češnjak kupio sam kod Mare na zelenoj tržnici. Ima tih Mara nekoliko na merkatu.

Kad sam popio svoje pivce kod Milana i prolistao Glas istre, krenuo sam doma. Usput sam kupio i ostalo šta treba imati svaki pristojan i topli dom - kruh, mlijeko, blitva, salata itd. i došao doma natovaren kako tovar.
Takav napor tražio je i odgovarajuću nagradu. Ne mrkva nego dva žluka onog pinota. Jedna butelja uvijek ode na jelo i kuhara. Takav je red u EU, pa se ja već pripremam za veliki trenutak. Ako se u međuvremenu ne propijem, jer mi se čini da to i neće biti tako brzo.

Lignje sam očistio relativno pristojno i pločice i kuhinja su ostali pošteđeni njihovog crnila. Stavio sam ih da se ocjede skupa sa švojama pa ogulio oko kilo i pol krompira i narezao ga na čips debljine nešto manje od jednog centimetra, stavio sav krompir u jednu zdjelu, posuo ga obilato sjeckanim peršinom i zalio sa pol deci maslinova ulja, pa sve dobro izmješao da se krompir natoča. Da se sljube patate, peršin i ulje, kako bi rekli neki domaći polit-somelijeri.

Potom sam u jedan poveći pleh složio po dnu jedan red krompira, po njemu poslagao one švoje trbuhom prema dolje, ubacio između one očišćene lignje i sve prekrio ostatkom krompira. Morao sam dodati još dva narezana krompira jer mi inače ne bi prekrili švoje i lignje. Posolio sam i popaprio umjereno, dodao dva lista lovora i žličicu listića ružmarina, nalio još pol deci maslinova ulja preko svega toga, ubacio tri četri cijela češnja češnjaka, zalio sa dva deci onog pinota i sve frknuo u zagrijanu pećnicu. Ostavio sam da se švoje i krompir tako peku oko pedeset minuta, provjeravajući povremeno krompir jer je sve gotovo kada je gotov krompir.

U međuvremenu sam sebi skuhao cikoriju kao "djetalni" prilog jer ovi moji doma frkću na tako nešto. Trubila domaća.

Eto i to je to, a kako je jelo nastalo pročitajte u onoj priči «Kako oguliti švoju»

Dobar tek želi vam Stric.

21-05-2004: 244


01.12.2003.
Došlo je do greške sa otvaranjem baze podataka!
povratakStričeva kuharica