Evo citiram našeg Matu Monataria :

Mentalitet biznisa i zarade negativno utječe na izvoz. Kad treba nešto uvesti to se učini vrlo brzo. Svi se slože, i uvoznici i trgovci i domaći proizvođači i svatko nešto u tome ušićari, uključujući i političare koji na tome grade pozicije u svojim sredinama. Ali kad netko treba izvoziti onda za to nitko ne nalazi račun, poručio je Crkvenac, dodajući da ni Vlada ne čini dovoljno za poticanje izvoza a »svi bi morali leći i buditi se razmišljajući koliko su učinili za hrvatski izvoz«.

Probuđene savjesti i s osjećajem krivnje sinoć sam otišao kasno na spavanje i nikako zaspati meškoljeći se i razmišljajući cijelu noć šta ja to mogu učiniti za hrvatski izvoz. Vrtio sam se skoro sve do pred svitanje kad mi je arlauknula budilica u dječjoj sobi i probudila i mene i djecu. Navio sam je sinoć neka budi djecu, pa neka i sami misle šta su učinili za hrvatski izvoz. Nije to samo moj problem. S tolikim dugom to će biti prvenstveno njihov problem kad narastu. I tu sam napravio gadan propust – taman sam zaspao kad me budilica vratila iz sna u okrutnu zbilju i ja, umjesto da prvo pomislim odmah na to šta da učinim za hrvatski izvoz, ja pomislio ima li u zahodu dosta “klozet papira”. A klozet papir vam je čisti uvoz, to kod nas nitko ne proizvodi - neke firme eventualno samo prepakiraju i stave svoje naljepnice. Pa se pomislim “kakav si ti to usrani rodoljub?”, pa gdje ti je savjest, osjećaj odgovornosti, jesi li ti normalan da trošiš uvozni klozet papir kad svaki dan kupuješ novine i onda ih bacaš, umjesto da to lijepo složiš, izrežeš i nabiješ na čavao u zahodu – i eto, nisi rješio izvoz, ali jesi smanjio uvoz.

I onda se sjetim šta je Ivo odgovorio Mati pa mi odmah bi nekako lakše jer “ima nade, postoji put”. Evo šta kaže Ivo :

Ovo što se događa jest dramatično i uime HDZ-a želim reći da ima nade, da postoji put. Protiv sam toga da se stvara nekakva kaotična atmosfera u Hrvatskoj, ali kriza jest velika i jedini je dogovor da doista promijenimo vlast. Jer i u svim zemljama socijalisti se zaduže, a stranke desnog centra i centra moraju onda otplaćivati taj dug i dovesti zemlju u red. Tako će biti i ovog puta.

Nakon ovoga sam shvatio da nema frke i priupitao se koji se ja klinac uopće brinem. Jedni se zaduže, a drugi to vraćaju – u stvari : lijevi se zadužuju, a desni vraćaju. Kaže Ivo da je to tako u cijelome svijetu. Onda si nekako mislim „bolje je biti lijevi“ – oni se ionako samo zadužuju, a nikad ne vraćaju. Nisam valjda blesav da budem centar ili ne-daj-bože desni centar pa da samo vraćam tuđe dugove.

Ima i onih koji samo paničare pa kažu da je situacija skkkoro drrrrramatična, ali niiije još zzzzzabbbbrinjavajuććća. Kako to može biti nije mi jasno - dramatično, a nije zabrinjavajuće ? Valjda je taj vanjski dug toliko velik da je drammmatičččan, a kaddd nammm ga zabijuuu njima nije zabbbriiinjavajuććće jer ionako ćemo, svi mi “levi”, podmetnuti leđa, a oni iz centra i desnog centra možda i nešto drugo. Tako mi djeluju na prvi pogled, a bogme i na drugi.

Crni Roko