Poslovni imenik
vijesti
danas
zanimljivosti
InfoTech
Humor
 
kolumne
Stričeva kuharica
Kumina makrobiotika
Dobra glazba
Portreti
Osobni stav
Škovacera
Duplerica
Moja Pula
More
Dnevnik putnika
Guzo na putu
Off the record
Zdravlje
Odasvud pomalo
 
gradski vodič
događaji
restorani
zabava
povijest grada
spomenici
prijevoz
smještaj
 
Kliknite i vidite �ta se krije s druge strane



Dostava stanja brojila el.energije.

Interaktivni plan grada Pule - CROMAPS



Ured za katastar.
Pregled zemlji�nih knjiga.
Parentium - nezavisni portal grada Poreča
Dnevnik putnika Zapisi s putovanja
Evo san van doša


Pula, 10.09.2003.

Ima već par dana da sam se vratio s godišnjeg i jedva da me volja išta pisati. Još me drži fjaka od velikog godišnjeg ljenčarenja iako je vani ugodno ofriškalo i dade se normalno živit i disat. Nisam u stanju ni paziti na «lipi naš zaik - proprio non me frega njente», da ne budem prost pa kažem «un kaco» - čisto fonetski. Ne samo da sam se vratio s godišnjeg nego, što je još puno, puno gore, počeo sam i raditi. Odmah punom parom. Bljak.


Bio sam na godišnjem u «deželi», u onoj šta neće naš gospodarski pojas, u onoj šta hoće koridor do otvorenog mora što «u daljini sa nebom se spaja» - cijeloj toj kenjaži « ne vidi se kraja». Sorry za obrnuti redosljed stihova, ali tako se bolje rimuje s novonastalim zapletom.
Tamo gdje sam bio na godišnjem «dežela» izgovaraju s naglaskom kao kad hoće reći «Deželićev prilaz» pa stanu odmah iza prvog «l» i kažu samo «dežel». Echt Bosniše akcent. Možda zato što sam bio u Jesenicam, pa ih zaboli patak za naš gospodarski pojas – tamo su brda na prvom mjestu.

Dok se naša Pula kuhala na 37-38 stupnjeva i pokoji puta na 100% vlage, dok su naši «najdraži» narodnjaci, seljaci, liberali, komunjare i ostali saborski bezveznjaci puštali paru na uši sjevernim «komšijama» najavom gospodarskog pojasa, mi (jedna ekipa «over50» - naravno svi osim mene ) smo se pokrivali s poplunima, jorganima, perinama i uživali u svježini i ljepoti brda, planina i jezera alpskog i predalpskog prostora Slovenije i Austrije i isto nas je tako bolio «patak» za gospodarski pojas, otvoreno more i ostale prizemne probleme. Pod tim prizemnim mislim na nadmorsku visinu mora. Uživali smo 10-ak dana pentrajući se po brdima, osvajajući gorske kote i planinarske koče, kvaseći noge u Afritz See i svakom drugom See na koje smo naletjeli smucajući se s planom i bez plana. Moto je bio uglavnom tipa «kretati se, ne opterećivati se i jesti domaća jela». O tim jelima nekom drugom zgodom – kad se dogovorim sa Stricem.

Ja sam najmlađi u ekipi, ali i najdeblji i zato su me uz neprestalno kretanje, cijelo vrijeme držali i na dijeti. Možete li zamisliti veće okrutnosti od slijedeće : dohvatimo se Bleda, sjednemo na terasu Casina uživajući, nakon pješačenja po golf igralištu, već i u samom sjedenju u udobnim stolicama terase i dok ja odem na WC oprati ruke i olakšati «dušu i tilo», ovi moji matorci od preko 50, naruče svakome po jednu onu besramno ogromnu bledsku kremšnitu. Naravno svima, osim meni – kao «mali je na dijeti pa njemu to ne treba». Za njega ni pivo – samo tonik. Bitter lemon. Dođem sjednem i gledam kako mi se umilno smješkaju mljackajući one «kremne rezinetine». Neki su nakon rezine smazali i pivce, dok sam ja neutješno srkao tonik pokušavajući pročitati na boci koliko mi to kilokalorija nosi. En'ti jarca – pa tonik nosi koliko i pivo – čak i pokoju kaloriju više. Da su to vidjeli ovi moji matorci sigurno bi mi naručivali običnu vodu s fetom limuna – kao «zdravo je i bez kalorija».

Ali zato sam ja drugi dan iskoristio jednu prednost od 4 km i cca 1 sat vremena fore (odvezao sam se autom 4 km bliže našem cilju) i prvi se uspentrao do Blejske koče na Pokljuki (1633m). Tu sam brzo smazao jedno velikooooo pivo, a da me, onako onemoćalog od dijete, ne bi uhvatila deboleca (ili pivo) pa da me moraju nositi nizbrdo, smazao sam i jedan srneći gulaš s palentom. I dok sam, zadovoljan i smiren, brisao usta salvetom pogledam na vrata koče – a tamo imam šta vidit - jedan od mojih over50 već je tu, gleda i pita je li bilo dobro. Da ti pamet stane – nisam skužio da li sam negdje fulao u kalkulacijama moje fore ili sam se presporo dovukao do te koče. Drugi put moram uzeti veću foru.

Uglavnom da ne duljim – godišnji je bio cool i taman po mojoj mjeri. Dogovor je da dogodine idemo na Soču na rafting - ja i moji «over50» - dogodine sam i ja s njima u istoj grupi. Onoj «over50». Idem šljakati. Bok.

Pozdrav od Skitnice.


10.09.2003.
Došlo je do greške sa otvaranjem baze podataka!
povratakDnevnik putnika