Radio Pula jučer (14.08.2003.) javlja :
U Radio Pulu je danas stigao nalog Službe za odnose s javnošću istarskog župana Ivana Jakovčića u kojem se od ove radio postaje traži plaćeno oglašavanje županovog otvorenog pisma istarskoj javnosti. Prema tom nalogu sadržaj pisma trebalo je objaviti pet puta tijekom dana. Komentar urednice govornog programa Mirjane Širola: Ovakav zahtjev za nas u Radio Puli gotovo da je jedinstven, jer po svojoj formi ne spada u uobičajene sadržaje koji se objavljuju u promidžbenom programu, a činjenica pak da je to zahtjev za plaćenimn oglašavanjem ne daje nam prostora da ga objavimo u informativnom programu.
Bravo za Mirjanu i Uredništvo Radio Pule.
Nevjerojatno je koliko napora i snage troši taj Ebete na pokušaje da istjera neku svoju «vizionarsku» pravdu, ali još više svoje sitne i krupne bahatluke. I sve to on bi platio šoldima od partijske članarine – sve se bojim. Baš me zanima kolika je ta članarina.
Sjećam ga se iz studentskih dana kao mićog napuhanka koji se po Klubu Istrana (Ilica 13) durio i šepurio i koji je na svim izbornim skupštinama, koje su se u to vrijeme u Klubu održavale kao mala-škola nekakve demokracije, želio voditi glavnu riječ i pod svaku cijenu trebao biti izabran za predsjednika nekog od (u ono vrijeme) općinskih predsjedništva. Sve je to uvijek bilo začinjeno silnim došaptavanjima u uho s onodobnim uvlakačima, «izbornim kombinacijama i postizbornim koalicijama». Pazinjani i Puležani kontra Labinjana i Porečana ili Porečani i Rovinježi kontra Puležana i Labinjana, a sve je to naš Ebete znao pokrenuti tako da nikad ne bude direktno izložen, već je uvijek imao nekakve emisare i nekog Pedra koji bi nagrabrusio ako štogod krene krivo.
Tada tome arogantnom klincu nisam pridavao posebnu pažnju dok nisam vidio da se uvukao Pauletti i prvim i pravim osnivačima IDS-a, koji su ustuknuli pred mulcem i ostavili ga da on kolo vodi. Greška. Velika greška.
U prvi mah sam bio iznenađen da jedan takav tipus može uopće doći u prvi plan između odraslih i ozbiljnih ljudi, ali kad sam bolje razmislio i «evocirao uspomene» shvatio sam da je to bio sasvim logičan slijed karijere jednog mladog smutljivca koji je u međuvremenu stasao i sazrio u prvoklasnog uvlakača, šarmera i, što bi rekli u bivšoj državi, u jednog «belosvetskog jebivetra». Sve bi to bilo u redu da je to laktašenje ostalo na nivou kakvog lokalnog boćarskog kluba, ali sazrijevanje je tražilo puno više od tako prizemnog okruženja.
I sada imamo to šta imamo, to šta su i stari i mladi progutali na dosadašnjim izbiorima zaneseni blagoglagoljivošću «domaćeg čovika» i odbijeni arogantnošću zagorskog Krivoustoga. Ali svaki novi izbori donosili su manje glasova, manje gutača magle i panika je rasla. U međuvremenu su rasli i apetiti – ne samo oni politički, jer si je Ebete namjenio i Euro-karijeru, nego i oni financijski pa je trebalo osigurati lovu i izvore za cijeli život. Po mogućnosti transparentno, ali da se ne vidi. Istra je postala obično leno novih feudalnih IDS gospodara, pa su u početku jeftino kupovali cijela sela, a nakon toga rasprodavali atraktivne terene i drugima uz pristojne poene ( 1 poen = 4 do 5 € /m2 ) da bi na kraju bez pitanja počeli i prisvajati cijele dijelove priobalja i obale, uz blagoslov vladajućeg «Ivice maloga», a sve radi političkog mira na feudu i očuvanja tako slatke im vlasti.
I kad su uhvaćeni i razotkriveni počeli su i prijetiti, tražiti i zahtjevati poput pravih Euro uzora tipa Berlusconi, ali kako nemaju svoje medije – htjeli su kupiti državne i putem njih prosvijetliti Urbi et Orbi. Nekoliko puta dnevno.
Ali rečeno im je NE i baš me zanima kako će to sve skupa završiti. Pričekajmo.
K.B.
17.08.2003.
Osobni stav