Taj glas je onaj koji me je uvijek najviše veselio kada sam gledao i slušao koncerte "Tri tenora" i uz svo dužno poštovanje prema Pavarottiju i Carrerasu i njihovim glasovima, moram reći da mi je Domingo Placido ipak nekako najmiliji. Njegov glas je poseban, ali uz glas ima i ono nešto toplo i ležerno u sebi što posebno mami. Naročito lakoća kojom taj glas uzburka strasti, probudi sjetu a bogme mi je sinoć natjerao i suze na oči kada je na kraju zapjevao «Istro mila».

A ovaj moj osvrt je i nadoknada onom škrcu od Strica kojem sam ostao dužan odraditi neke dane još od filmskog festivala. Platio mi upad za cjeli festival (100 kn – piš ga v'rit) , a ja pisao samo dva dana. Ostalo nisam mogao jer nisam ni bio u kino Areni, bilo mi je bljak. A kolika je to cicija najbolje govori to što mu nije palo napamet da mi plati upad za Dominga, nego sam se najprije vrtio iznad Arene očekujući da od gore slušam maestra i njegove goste. Ali oćeš brus – zabarikadirali i zamotali organizatori Arenu i mnogi puležani ostali su prikraćeni za barem djelić ugođaja. A to organizatoru nije trebalo jer Arena je bila puna i skoro rasprodana i zato jedan veliki FUJ za organizatora. To je tako svaki put kada stvar organiziraju oni koji nisu iz Pule – oni od priko Učke, šta bi rekli neki. Mislim da bi Grad trebao donijeti odluku da se svima koji organiziraju nešto u Areni zabrani da zagrađiuju pogled na zbivanja u Areni onima koji nisu u stanju odvojiti četvrtinu plaće za nešto što bi žarko željeli vidjeti. Dozvolite im to barem kroz ogradu, jer to je naša Arena pa imamo pravo barem škiljiti u nju ako, već nemamo novaca za upad. Već sama tišina koja je sinoć vladala iznad Arene i pozornost s kojom su prisutni slušali «na neviđeno» i reagirali sa «psssttt» na svaki iole glasniji razgovor, zaslužuju da se zabrani zamatanje Arene i spriječavanje pogleda u Arenu. Jer ni događaji u Areni bez tog dijela publike nisu više ona prava stvar. Jednostavno nisu kompletan ugođaj Arene.

Crni Roko.