Piše: Ivo Horvat
Uz paket u kome je 2500 pitanja koje je hrvatskoj Vladi donio ovih dana Romano Prodi u ime Europske unije, kolegica Branka Džebić izvješćuje nas u Vjesniku od 11. svibnja o komplementarnoj vijesti što istodobno stiže iz Francuske: »Velika francuska kultura službenim putem upravo ustaje u obranu svoga nacionalnog imagea u predstavljačkim umjetnostima i traži da se na europskom duhovnom tržištu vlastiti filmski i televizijski proizvod zaštiti od najezde američke hollywoodske industrije.«
Bravo, kolegice Džebić, što ste nas o tome izvijestili, a pogotovo što s tim u vezi otvarate pitanja zaštite i našega kulturnog identiteta. Jer, kako se ispravno primjećuje, ako svjetska kulturna velesila kakva je već stoljećima Francuska, a koja je, također, utopljena u moru tuđe potrošačke industrije pa ustraje u obranu galskoga duha, »to je istodobno putokaz i pomoć malim i autohtonim europskim kulturama i jezicima koji su gotovo nestali u kotlu amerikanizacije umjetnosti i načina života«.
Branka Džebić ujedno pita: tko je u nas zadužen za promišljanje i donošenje odluka o tim dramatičnim pitanjima? Ona smatra da je to Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, kao zbir vrhunskih hrvatskih umova.
Lako ćemo se u tomu složiti, pogotovo stoga što bi se, odzivom na taj poziv, Akademija uključila u rješavanje sudbinskih pitanja opstojnosti našega kulturnog identiteta i u područjima koja svakodnevno i neprekidno utječu na formiranje duhovne klime hrvatskog društva, osobito mladih naraštaja. To su fizionomije programa hrvatske televizije, radija i filma.
O tome sam često pisao prošlih desetak godina. Ali bez rezultata. Očekivao sam da će mi se netko pridružiti, recimo, iz Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika, Društva novinara.
Pitanja fizionomije radiotelevizijskih programa, njihove amerikanizacije godinama sve pod plaštem svjetskih trendova, pogotovo u zabavnoj glazbi i u filmovima, kao da su ostavljena samo upravnim tijelima televizijskih i radijskih kuća, a otuda nikakva odziva. Matica, da ne spominjem HAZU i nezavisne intelektualce, za ta pitanja nisu pokazivali nikakva interesa. Pa čak ni njihovi predstavnici u Vijeću HRT. Oni su se gubili u administrativnim prepirkama i često blokirali svaki rad.
nastavak
(Izvor: www.vjesnik.hr)
15.07.2003.
Osobni stav