Gospodin poziva i proziva Vladu da mu pomogne i da ne diskutira previše o Lencu, očekujući vjerojatno da bi Vlada opet trebala novcem poreznih obveznika podržati projekte koje ne žele podržati ni sami vlasnici brodogradilišta.

Nevjerojatna je doza arogantnosti i bahatosti jednog takvog zahtjeva, naročito ako se uzme u obzir da je gospodin direktor jedan «teški siromašak» bez igdje ičega, gotovo lumpen-proleter koji je svoj socijalistički svetonazor i stav zamjenio za visoku nadnicu i stavio se na raspolaganje stranome kapitalu i naravno stranačkim frendovima iz Vlade.

Pitam se kako jedan takav individuum (a ima ih još cijeli pregršt) uopće uspije doći do takve pozicije i kako takva (vladajuća) pozicija utječe na transformaciju mentalnog sklopovlja tih tipova. Vjerojatno oni sami misle da je to rezultat prevelike odgovornosti koju su preuzeli na svoja pleća i da to treba odgovarajuće i nagraditi, a promjena mentalnog sklopa je rezultat «sagledavanja problema u novome svjetlu i iz nove perspektive» koju obični smrtnik ne može niti naslutiti, a kamo li shvatiti. Uglavnom nađe se stotine razloga za tumačenje vlastite moralne devijacije i za njezino opravdavanje .

Jedino je problem što to osim njih nitko drugi ne vidi, naročito ne radnici koji ostaju bez posla i čija je egzistencija kojekakvim «managerskim marifetlucima» dovedena u pitanje, dok ti isti kvazi-socijalistički manageri zidaju velebne kućerine sebi i svojoj djeci, vozaju jahte i lude automobile i bahate se do krajnjih granica dobrog ukusa i osnovne pristojnosti.

Sram vas bilo druže Vrhovniče, iako čisto sumnjam da je to više moguće.

K.B.