Poslovni imenik
vijesti
danas
zanimljivosti
InfoTech
Humor
 
kolumne
Stričeva kuharica
Kumina makrobiotika
Dobra glazba
Portreti
Osobni stav
Škovacera
Duplerica
Moja Pula
More
Dnevnik putnika
Guzo na putu
Off the record
Zdravlje
Odasvud pomalo
 
gradski vodič
događaji
restorani
zabava
povijest grada
spomenici
prijevoz
smještaj
 
Kliknite i vidite �ta se krije s druge strane



Dostava stanja brojila el.energije.

Interaktivni plan grada Pule - CROMAPS



Ured za katastar.
Pregled zemlji�nih knjiga.
Parentium - nezavisni portal grada Poreča
Premantura na vrhu Istre
Premantura kakve se sjećam


Prvi put sam u Premanturi bio još prije nego što je cesta za Premanturu bila asfaltirana. Bio je kolovoz i imao sam desetak godina. Sjećam se da su me poveli za Premanturu da me provozaju u novome DAF-u, prvome autu koji je tih godina došao i Pulu i imao automatski mjenjač.

Došli smo asfaltom do raskršća za Pomer i Banjole i onda se spustili na makadamsku cestu prema Premanturi. Gušt je bio gledati oblak prašine koji se kovitlao za nama – kada imaš desetak godina onda je to puno zanimljivije nego pejsaž kroz koji se provoziš. Premanture se uopće ne sjećam sa tog izleta jer smo se nakon Ťpočasnogť kruga oko tornja i blagog šepurenja pred Premanturcima, vratili do Tašalere i tamo se zavalili u hlad borova da malo odmorimo od toliko uzbuđenja. Mislim na starce, a ja sam se zabavljao u plićaku i tom prilikom Ťnabraoť punu petu ježevih bodlji.

Prve 'prave' uspomene iz Premanture vezane su za moj prvi posao u životu. Radio sam u Runkama te godine kada su se Ameri spustili na Mjesec. To sam gledao u novootvorenome restoranu u Runkama i još dan danas se pitam kako su se uspjeli ponovo dići sa Mjeseca – s današnjom tehnologijom to je teško ostvarivo, a o tehnologiji od prije 35 i više godina da ni ne govorim. Još uvijek mislim da je to dobro režirana predstava iz doba hladnog rata. Ali pustimo sada to. Radio sam na rampi u Runkama i svako jutro stizao zorom busom iz Pule. Busom koji je prevozio i žene koje su tih godina radile u tvornici sardina u Banjolama i koje su bus ispunjavale dva puta dnevno – u dolasku i odlasku na posao, nesnošljivim mirisom ustajale ribe i ribljeg ulja.
Svejedno sam se osjećao kao pravi 'šljaker' putujući tako s njima svakodnevno na posao i s posla. U to doba nisu se vidjele nove kuće u Premanturi. Tek pokoja je pomalo i stidljivo nicala zidajući se dugoročno po principu Ťsam svoj majstorť. Od turističkih objekata u mjestu jedino je slastičarna kod crkve bila predstavnik turističke ponude – limunada i tri vrste sladoleda. Naravno i šampite i krempite. I gazda Abdula je imao odgovarajući broj godina manje. Bila je tu i Midina gostiona sa svojom baštom punom sjenovita hlada koji je mamio na hladno pivce. To tako izgleda iz današnje perspektive, jer onda mi nije ni na pamet padalo da pijem pivo, bez obzira što sam zarađivao svoju prvu plaću.

Premantura koje se ne sjećam -1904 godine - današnja Midina oštarija.

Ukoliko me sjećanje ne vara čini mi se da je i Premanturska škola radila tih godina. Naravno ne i ljeti kada je postajala nekakvo mjesto okupljanja prvih turista i mjesne mularije koja si je tu 'ofirala i bacala prve zaljubljene poglede. Tu gdje je sada turistička agencija (JEM) stanovao je, sa svojom mamom, neki Ante za kojeg mislim da je isto radio u Runkama, ali nisam siguran. Sjećam se samo da je bio nekoliko godina stariji od mene i da je stalno volio nešto kenjati u stilu Ťja ovo, ja onoť - kao najbolje je njega za sve pitati. Danas je čuvar na gradskom deponiju.

Runke su bile prekrasan kamp u borovoj šumi punoj hladovine a u kojem su se iznajmljivale kamp kućice. Ja sam bio zadužen za Ťtehničkuť stranu smještaja gostiju – onijeti kanistar od 30 l čiste vode i smjestiti ga ispod kamp kućice, odonijeti isto toliki kanistar od 30 l s prljavom vodom koja se slijevala iz sudopera, a koja je smrdila ko sam vrag, upaliti plinski frižider i pokazati gostima kako se pali plinska rasvjeta. Struja njet. Osim toga sam s jednim supatnikom koji je isto to radio, a koji je i spavao u kampu jer je bio odnekud sa sela pored Barbana – pa kao da ne putuje previše, bio zadužen za Ťhigijenuť i čistoću kanti za smeće. Svaki drugi dan je dolazio iz sela Mikula sa svojim traktorom i na njega smo istresali smeće i praznili kante. Dešavalo se da su mi ponekad po rukama ostajali crvi koji su se rojili po bačenoj hrani u tim kantama. Bio sam gadljiv dok nisam počeo raditi taj posao, ali me ta gadljivost prošla upravo tog ljeta dok sam radio u Runkama. Mikula i njegov traktor godinama su bili glavni prijevoznik u Premanturi.

Te godine je prekriven Ťtrstinomť - barskom trskom, parking u Runkama ispred recepcije. I dan danas na nekim djelovima trstina još uvijek drži hlad. To su postavljali neki majstori međimurci i sjećam se da sam uživao slušajući ih kako govore i zezaju se. Pola spike nisam kužio zbog karakterističnog dijalekta, ali nije bilo ni važno – glavno je da smo se puno smijali i dobro zabavljali.
Ponekad nakon posla znao sam se spustiti na molo u Runkama i osvježiti se u moru koje je bilo čisto i bistro.Odlazak na Kamenjak priuštio sam si svega jednom – nije mi se hodalo toliko daleko da bih se okupao u čistome moru i gdje nema gužve. Onda nigdje nije ni bilo gužve i more je svugdje bilo čisto, pa šta bih se kilavio i hodao po vrućini do Polja, Pinižula ili još dalje do Debeljaka ili Kolumbarice.

A danas čitam po novinama da bi kojekakvi EU arhitekti, tipa mog Ante koji sve zna najbolje, gradili nekakve megalomanske hotelsko-apartmanske kapacitete na Kamenjaku. A sve to za našu dobrobit.
Neki drugi, domaći Ťcokiť, bi neki drugi način i Ťna mala vratať to isto uradili kroz projekt Brijuni Rivijera, a nisu u stanju ni same Brijune dovesti na put pozitivnog poslovanja – svake se godine hvale gubitkom koji manji od onog lanjskog.
Sve je to van pameti, jer je Kamenjak ovakav kakav je (uz sitne-sitne ekološki održive zahvate) nešto što jako malo turističkih destinacija na Mediteranu još može ponuditi. Najbolji dokaz za to su kolone automobila koji se svakodnevno krajem dana, puni prašine i sretnih kupača vraćaju s Kamenjaka.

Zato Kamenjak treba ostaviti onakvim kakav jest, uz ostvarenje dodatnih uvjeta za njegovo očuvanje i zaštitu, a ako tko treba odlučiti o Kamenjaku onda su to samo Premanturci - oni koji žive u Premanturi cijele godine. Samo oni i nitko više.

Stric.

30-01-2011: 5389

16.03.2004.
povratakPremantura štampanje broj čitanja:  8005 
PulaWireless

www.zutaminuta.com - vaš trajni glas na internetu.

Čistoća mora jadranskih plaža.

vremenska prognoza
Vremenska prognoza prema DHMZ
 
art & culture
foto galerija
razglednice
Art gallery
Poezija
Kratke priče
Borin bukvar
R&R priče i poezija
 
selo moje malo
Medulin
Premantura
Fažana
Bale
Valtura
 
Posjetite AQVARIVM na Fort Verudeli

Severino Majkus - slike, poezija i misao



pretraživanje
upišite ključnu riječ: