Poslovni imenik
vijesti
danas
zanimljivosti
InfoTech
Humor
 
kolumne
Stričeva kuharica
Kumina makrobiotika
Dobra glazba
Portreti
Osobni stav
Škovacera
Duplerica
Moja Pula
More
Dnevnik putnika
Guzo na putu
Off the record
Zdravlje
Odasvud pomalo
 
gradski vodič
događaji
restorani
zabava
povijest grada
spomenici
prijevoz
smještaj
 
Kliknite i vidite �ta se krije s druge strane



Dostava stanja brojila el.energije.

Interaktivni plan grada Pule - CROMAPS



Ured za katastar.
Pregled zemlji�nih knjiga.
Parentium - nezavisni portal grada Poreča
Dnevnik putnika Zapisi s putovanja
Arbeit macht frei - ke štroncada


Munchen, subota 28.06.2003.

Umoran sam kao pas, ali svejedno odlučih napisati nešto u dnevnik. Ima nekih mojih frendova koji me povremeno upozoravaju da sam se ulijenio pa ne pišem redovito dnevnik. Kao da ga pišem baš radi njih. Mo'š mislit' !


Ovaj današnji pišem jer momentalno nemam ništa pametnije za raditi, a moram čekati da vidim kako je ispao ovotjedni posao oko priprema jedne velike mrežne instalacije za jednog «bogatog» korisnika ovdje u Munchenu. Ovdje sam cijeli tjedan i osim glavom šljaka se i fizički i to po 12-14 sati na dan. Evo sad je skoro 18:30 sati, a ovdje sam od jutros u točno 7:00. Nema labavo i nema rastezljivo, ali uvjeti rada su vrhunski, a i ekipa je zanimljiva pa vrijeme prolazi tako da nisam ni osjetio da sam ovdje skoro 12 sati. Čeka me još «tlaka» do 23:00 večeras. I tako već cjeli tjedan. Danas smo dobili i ručak (valjda zato što je subota) – bečka šnicla, krompir salata i gomila pijače – bezalkoholne.

Vani je vruće i sparno, a ja se smrzavam skoro cijeli dan jer sam došao u sandalama i ljetnoj majici kratkih rukava misleći da mi neće biti zima. Tu je bio prvi zez, da ne budem prost pa kažem zajeb. Jučer sam cijelo prijepodne proveo u računskoj sali tri kata ispod zemlje, na 22.9ºC, a i danas me zapalo to isto. Nezgodno je kada si ispod zemlje da onako smrznut, da ne kažem skoro upišan, svakih toliko moraš na zahod, a u Unteregrundu nema zahoda, pa moraš ići najmanje do prizemlja. Onda idi u drugu računsku salu na 6 katu, a tamo još hladnije. Barem ima zahod u blizini. Morao sam svakih ½ sata izlaziti na hodnik da se malo zagrijem.

Uglavnom evo smrznut i popišljiv pišem dnevnik, a da ima nešto zanimljivo za pisanje – pa baš i nema.
Zanimljiva je ekipa – uglavnom nijemci skupljeni odasvud po Njemačkoj (Munchen, Nurnberg, Frankfurt...za one koje znam), jedan ogromni Armenac, koji ovdje živi i šljaka već 12 godina za jednu firmu koja se bavi mrežama i komunikacijama i naravno ja, Rvatina, koja natuca pomalo njemački, ali to ionako nije presudno jer svi govore samnom engleski koristeći valjda priliku da samnom malo «prakticiraju». Zehr gut.
Dok se radi dosta se spika o stručnim stvarima pa onda ne stigneš pričati o «pizdarijama», tako da sam samo o nekima uspio saznati neke grube podatke. Ja sam među njima najstariji pa dođem kao nekakav matorko, ali to im uopće ne smeta. Glavno da obaviš svoj dio posla. Neki su me htjeli «bezecirati» za neke nove projekte na kojima rade, ali bumo vidili...Malo sam se ulijenio pa mi se ne putuje više kao nekada.

Još malo i odoh i ja doma, tj. u hotel tu u blizini – svega petnaestak minuta laganog hoda. A na putu do hotela prolazim kraj dvaju većih Munchenskih pivovara – SPATEN koja je točno preko puta firme za koju sada šljakam

Ljudi moji, ovo sve je puno piva - al bi bila fešta živa !

i pored pivovare Loewenbrau, koja je nešto dalje, nešto starija, ali zato zauzima 4 gradska bloka i jedan Biergarten. Uostalom pogledajte ovih par fotki što sam napravio. Cijeli kvart pomalo «diši» na nekakav pivski kvasac, ali nije neugodan osjećaj.

Ovdje se pivce kuha. Lonci su taman po mjeri nekih mojih poznanika pivopija.

Osim Biergartena tu je i cijela regimenta restorana i restorančića – talijanski, bavarski, tajlandski, indijski, Tu je i Slovenija Grill (!!!) sa poznatim slovenskim specijalitetima – ćevapčićima, pljeskama, ražnjićima i kajmakom. Naravno i ajvarom , kojega su slovenci uspjeli u EU zaštititi kao svoj autohtoni proizvod. Svašta.

Odoh sada opet šljakati. Gotova pauza, a i ja sam gotov - nisam više upotrebljiv danas. Morati ću taxijem nazad u hotel jer mi se stvarno ne hoda niti mi se vuče ova torbetina s notebookom i ostalim "dodacima" koji svaki put teže oko 10 kg kada se checkiram na aerodromu.

Pozdrav od Skitnice.

P.S. Svejedno sam išao cipelcugom do hotela. Stari škrtac.


05.07.2003.
Došlo je do greške sa otvaranjem baze podataka!
povratakDnevnik putnika