Dok je (za nas vjernike) Sveti Otac Ivan Pavao II. obilazio obalni dio Hrvatske, s kratkotrajnim skokom u hrvatsku žitnicu, ravnu Slavoniju, političke sjekire privremeno su pospremljene. Sve se nekako osjećalo u zraku političko zatišje. Uostalom, zvizdan prži, prži, i to nemilosrdno. Ali dani su boravka Svetog Oca u Hrvatskoj proletjeli, a mi se vraćamo našoj političkoj, gospodarskoj, socijalnoj, mirovinskoj i svakoj drugoj svakidašnjici. Jer netko mora na sušom spržene njive, netko u imalo ugodnu atmosferu staja pri 35 stupnjeva Celzijevih u hladu, netko u škole, vrtiće... netko na crte međunarodno priznate granice Republike Hrvatske. A netko mora čak i u zastupničke klupe.

E baš je o tim ljudima, koji sjede u zastupničkim klupama ove moje, naše Hrvatske, riječ u ovom osvrtu.

U prošlih dvanaest godina hrvatske državne samostalnosti naslušali smo se političke demagogije. Svim našim bajnim sabornicima puna su usta naroda i služenja tom istom narodu. Hrvatski narode, daj povjerenje meni i mom društvu, političkoj opciji moje stranke i znaj, za nekoliko mjeseci poteći će med i mlijeko u Hrvatskoj.

A kako bi u stvarnosti?

Čast iznimkama ali, sabornica, često nalikuje na »kokošinjac« i na »ludu kuću«. Prečesto smo svjedoci rasprava na razini tržnice, opomena, pa čak i fizičkog odstranjivanja iz sabornice. Prečesto je otužno gledati praznu sabornicu, prečesto se odgodi glasovanje, jer nema kvoruma?! Možda sabornici bolje služe narodu u saborskim kafićima ili pri obavljanju svojih privatnih poslova. Ali ne vjerujem da itko od saborskih zastupnika izostane »s kvoruma« pri uzimanju »zasluženih«, za hrvatske uvjete enormnih, plaća.

Promjene, uzvikivala je oporba u jesen, zimu 1999. godine. Promjene, tražio je znatan dio hrvatske javnosti tih mjeseci, tjedana i dana. Izaberite nas, odmah ćemo obaviti reviziju pretvorbe, pozatvarati kriminalce, vratiti ukradene milijarde iz inozemstva, vratiti umirovljenicima mirovine, a u najskorije vrijeme otvorit ćemo dvjesto tisuća novih radnih mjesta, grmjeli su neki.

I bi promjena!

Odjednom pred Banskim se dvorima pojaviše neki drugi ljudi u starim automobilima, a neki čak i biciklistički raspoloženi. Neka vidi narod da je izabrao one koji doista hoće služiti narodu.

I što bi nakon tri i pol godine? Sjaši Kurta da uzjaši Murta!

nastavak članka (Izvor: www.vjesnik.hr )