Gledao sam sinoćnu emisiju Forum HTV-a u kojoj su gosti bili potpredsjednik vlade Slavko Linić i ministar Radomir Čačić. I naravno ostali gosti koji su suprotstavljali stavove s predstavnicima izvršne vlasti oko nekog «propagandnog» filma vlade koji je za vladu «besplatno» izradio Ericsson, a koji bi mogao biti i osnova nekakve budiće korupcionačke afere – samo treba biti strpljiv i sačekati. Ako je ne bude već će se neki novinarčić potruditi da je stvori.
Najprije sam mislio da je bolje da gledam nekakav pravi film, nego da slušam kojekakva prepucavanja nabrijanih gostiju Tihomira Ladišića. I počeo sam vrtiti po satelitu, ali ne naletjeh ninašta zanimljivo i vratih se na Ladišića i Forum.
Kao ni većina građana ove zemlje nisam oduševljen radom naše vlade jer je očito je da ima puno iritirajućih stvari koje nisu ni taknuli u svome radu, koje su propustili učiniti ili koje su učinili na sasvim krivi način. Isto tako nisu donijeli niti osnovne zakone kojima bi sami sebe regulirali i doveli se u pošteniji odnos prema puku. Zakone koji bi na primjer regulirali privatni business ministara dok obnašaju «časne ministarske funkcije». Možda im na taj način ne bi ni trebao nekakav famozni «promidžbeni film» o kojem je cijelo vrijeme bilo govora. Uglavnom autogolova vlade koliko hoćete. Ima i golova, ali su manje uočljivi pa je taj film valjda posljedica svega toga. Tampon zona za slijedeće izbore.
No pitanje je da li je to stvarno baš tako kao što nam je nadobudni Ladišić želio prikazati. Dečko baš i nije više «dečkić» kakav je bio početkom 90-ih kada je zajapureno izvještavao s hrvatskog ratišta, dolijevajući počesto određenu dozu nepotrebnog naboja želeći na taj način naglasiti dramatičnost situacije na bojištu. Naravno i svoje žrtve dok drži glavu u torbi da bi nas o svemu izvjestio. Desetak i više godina nije baš previše utjecalo na stil izvještavanja što smo se imali priliku uvjeriti za vrijeme zadnjeg bušmanskog treniranja demokracije u Iraku gdje smo također imali priliku pratiti napete situacije pogleda uperenog na TV ekran s kojeg je bivši mladac, izbuljenih okica i isprekidana daha, pokušavao stvoriti dojam "gustog stanja" u kojem se trenutno nalazi. I svojeg nesebičnog žrtvovanja da nas o svemu izvjesti. Naravno iz prve ruke i što objektivnije. I odmah sam se pitao koji je uopće qrac išao tamo. Da li je TV pretplata previsoka pa ima viška love koju treba utrošiti na takve monade?
Ali nije to poanta ove priče. Poanta je na novinarskoj nesnošljivosti iskazanoj prema gostima u «điru» i forsiranom pokušaju da iz nečeg nevažnog kao što je nekakav film ( ako je to uopće film) kojim vlada reklamira uspjehe samoj sebi (a možda i nama), pokuša stvoriti senzacija o kojoj bi se pričalo (a valjda i hoće), a «stari mladac» dobio pozitivne poene pred sudom javnosti. Ne znam kako javnost uopće može reagirati na onakvo vođenje emisije i tretiranje gostiju. Kako se bližio kraj emisije tako je i urednik-voditelj (uz zvučni backround Čačićevog piljaričkog obraćanja Vesni Škare-Ožbolt i vice versa) pomalo gubio živce osjećajući valjda da mu je stari lisac Slavko na neki način izmaknuo stoličicu ne pokušavajući uopće nasilno doći do riječi braneći svoj režiserski prvjenac.
Zbog toga su svi pri kraju emisije dobili priliku da dadu svoj zadnji sud o temi, ali ne i zločesti Slavko. Ladišić ga je grubo faulirao neposredno prije samog kraja tekme i ... vrijeme isteklo....nikom ništa. Samo što je nadobudac TihoMirko ostao malkice k'o popišan. Tako mu i treba jer je i zaslužio.
B.K.
13.06.2003.
Osobni stav