Taj veličanstveni uspjeh Račanove administracije u produljenju životnog vijeka Hrvata, dakle i ljudske vrste, sasvim sigurno mogao bi biti kandidiran i za Nobelovu nagradu za medicinu, jer u povijesti nije poznat niti jedan premijer koji je za tri godine mandata uspio učiniti tako nešto sveto za svoju naciju. Na tome bi mu pozavidio i Franjo Tuđman koji se bespotrebno bakćao bespućima povijesne zbiljnosti jednog od najstarijih europskih naroda s perzijskim korijenima umjesto da svojim podanicima produlji bivstvovanje na ovome svijetu. Da je pokojni hrvatski predsjednik umjesto Stipe Mesića, Franje Gregurića, Nikice Valentića, Hrvoja Šarinića ili Zlatka Mateše za premijera postavio Račana, možda bi mu ovaj, kao i svima nama, podario još koji ovozemaljski dan.

nastavak članka (Izvor: www.novilist.hr)