Danas mnogima nevjerojatno zvuči legenda o nastanku našeg grada. Priče o Argonautima, zlatnom runu, Kolhiđanima, Medeji i sličnim zvučnim imenima donesenima iz daleke prošlosti ondašnjeg svijeta, imenima koja odišu nečim mtskim i romantičnom nostalgijom, a koja se vezuju za naš grad.
Legenda kaže da su Argonauti, davni moreplovci s broda «Argo», predvođeni Jasonom, a po nalogu tesalskog kralja Pelija, oteli zlatno runo Kolhiđanima, koji su obitavali negdje na Crnom moru (u području današnje Gruzije), te su bježeći od njih uzvodno Dunavom došli sve do obala sjevernog Jadrana i tu se skrasili osnovavši današnju Pulu.
S legendama nisi nikad načisto, pa tako i ova ima nekoliko svojih verzija, ali koliko ih god bilo nijedna nije nezanimljiva, pa su ih mnogi kroz povijest pokušali opjevati, prepričati i na bilokoji način sačuvati. Ta je tradicija bila naročito izražena u doba aleksandrijskog pjesništva (oko III stoljeća prije Krista).
Legenda dalje pripovjeda da je Jason jedino tako mogao preuzeti prijestolje, a u tome mu je svesrdno pomagala i Medeja, kći kolhidskog kralja Eeta, koji je čuvao zlatno ovnovo runo. Kako su Dunavom stigli do Jadrana to baš i nije jasno, ali je vjerojatno «mitski» plod nastao iz vjerovanja starih Grka da Dunav (Ister) ima dva ušća, od kojih je jedno u Crnom, a drugo u Jadranskom moru. Danas nam to izgleda smiješno, ali u ono vrijeme vjerojatno nije bilo ni najmanje. Negdje na sjevernom Jadranu Kolhiđani su sustigli Argonaute, ali je Medeja namamila vlastitog brata Apsirta, koji je predvodio potjeru Kolhiđana, u klopku gdje ga je Jason ubio.
Događaj se zbio, ni manje ni više nego, na jednom od otoka sjevernog Jadrana, poznat u ona vremeena kao Apsiritov otok. Otoci koji su onda bili poznati kao skupina Apsirtida, danas su Cres i Lošinj.
Nakon gubitka runa Kolhiđani se nisu usuđivali vratiti kući pa su se nastanili na sjevernom Jadranu. Tada se osniva «Grad Bjegunaca» ili današnja Pula (prema jednome dijelu iz Kalimahove elegije). Pitanje je tko je osnovao Pulu – da li bjegunci ili progonitelji koji se nisu smjeli vratiti kući bez zlatnog runa? S istim elementima priče grad Kolhiđana spominju i Likofron i Apolonije Rođanin (obojica iz ere aleksandrijskog pjesništva), koji ga naziva Polai.
Ima međutim nekih povjesno-arheoloških naznaka da je Grad Bjegunaca bio negdje na južnom Jadranu – između Boke Kotorske i Albanije, ali ostaje činjenica da je već u doba Rimljana naziv grada izvveden iz mitskih korijena Pule.
Zato ne treba puno dvojiti o tome kako je nastala Pula, jer legende i služe zato da u njih vjerujemo i da ih osporavamo, da u njima uživamo i da ih s nostalgičnim žarom pričamo posjetiocima našeg grada.
13.01.2010: 185513.01.2005.
povijest grada
štampanje
