Na komemoraciji u Bleiburgu, Kostović još uvijek očekuje nečiju ispriku ili je time samo započeo HDZ-ovu predizbornu kampanju nad grobovima u Bleiburgu? Od koga bi trebala stići ta isprika po procjeni Kostovića? “Boli nas što se, osim rijetkih izuzetaka, još nisu dogodili isprika i kajanje za počinjene zločine i pokolj na Bleiburgu “ kaže potpredsjednik Sabora. Ako očekuje ispriku od nekoga s imenom i prezimenom, onda je logično da ju je trebao dobiti najprije od svog prvog predsjednika, generala one vojske koja je od “nevinih stvorila žrtve”. I taj je predsjednik bio član partizanskih brigada koje su haračile u ono doba i na onim prostorima. Ako se on nije ispričao žrtvama pitanje je tko bi se trebao ispričati. Taj koji se ispriča preuzima odgovornost za ono što je učinjeno, a takvoga danas više nema, naročito u ovo predizborno vrijeme. Zato Kostović i može prozivati “nekoga” misleći da tako skuplja poene za predizbornu kampanju svojeg novog predsjednika, kojem također ne pada na pamet da se nekome ispriča za neke žrtve u nečije ime.

Ili recimo tražiti od HDZ-ovih budućih koalicijskih patrnera iz redova Đapićevih crnokošuljaša da se ispričaju za Jasenovac. Pa ne pada im napamet. Štaviše Jasenovačke ih žrtve bodre i čine još ponosnijima na učinjena dijela njihovih predaka i još žalosnijima kad se sjete svojih “nevinih žrtava” odbačenog crnokošuljaškog znamenja i “palih kod Bleiburga”. Onih koji su se pomješali sa stvarno nevinim narodom koji je obezglavljeno bježao bojeći se osvete i partizanskog divljanja.

A ti, koji su se pomješali među nevini narod na Bleiburgu i koji su, do par dana prije toga, puštali niz Savu svoje žicom vezane i preklane političke neistomišljenike, ti nisu imali hrabrosti preuzet odgovornost za svoja zlodjela. Oni su se sakrili među nevini narod, računajući tako da će uspjeti sakrit sebe i svoj zločin, ne obazirući se na to što na taj način cijelome narodu svaljuju svoju krivnju i čine ga zločinačkim u očima ondašnjih Saveznika, koji su ih bez previše krzmanja, sve skupa, izručili osvetnički nabrušenim kolegama našeg prvog predsjednika. Pa zar i danas na isti način neki od zločinaca iz Domovinskog rata ne svaljuju krivnju na leđa cijelog naroda? Zar bi cijeli narod trebao ispaštati za nekakva nerazumna divljanja kavanskih baraba, bivših kriminalaca i legionara, bacajući na taj način ljagu na sve branitelje i žrtve ovog zadnjeg rata.

Zašto Kostović ne pozove na pomirenje i predaju svih onih koji se danas kriju iza skuta naroda, onih koji su činili pljačke i zločine pozivajući se danas samozvano da su to radili u ime Hrvatskog naroda.

Očito da ni Kostoviću, ni Sanaderu, ni Đapiću, a bogme ni Budiši niti Mati Graniću ni ikome iz te “desne koalicije” tako što ne pada napamet. Izbori su blizu i bolje je to nekako sve okrenuti na svoj mlin. A stare žrtve ionako više nitko ne može vratiti i nitko ih se neće sjetiti do slijedeće zgodne prilike. Jedino će im kao izborni argumenti ostati dužnost obrane optuženih iz Domovinskog rata i nada da stav poput njihovoga još netko podržava i da to još ikoga tko svoj kruh zarađuje radeći, a ne kenjajući, stvarno zanima.

B.K.