Ali mislim da će im taj grah ovaj put doći glave, ako ništa drugo do "untouchable sedeži" sigurno. Dobar grah daleko se čuje. Predizborna obećanja počinju obično s tim grahom. Nakon zadnjih izbora obećanja koalicijskih partnera ostvarila su se do sada sa "dobrih" 5,2 %. Barem statistički. Nezaposlenost je pala u zadnjih godinu dana barem za 60.000 radnih mjesta, barem statistički. Privatizacijski lopovi su dolijali i počelo im je suđenje, barem za zajebanciju. U Europu smo krenuli, barem na papiru. Ima tih starih «barem» obećanja još puno za sjećanje i nabrajanje, ali to bi bio jalov posao, pa nema smisla trošiti vrijeme i prostor na tako nešto.

Treba se okrenuti budućnosti i prvomajskom grahu, gdje nakon pipanja bila radničke klase, bivša njezina «avangarda» očekuje da previše «ne talasa radnička se klasa», jer se onda se moraju sklapati nekakve kompromitirajuće koalicije, a tko zna kako će to prihvatiti «biračko tijelo». Naročito onaj statistički neodlučni dio, koji u kojekakvim predizbornim anketama zauzima uvijek najveći komad torte na grafikonima.

Neki će reći da na zadnjim izborima nije bilo nakaraddnih predizbornih koalicija, a ako je i bilo, da je to bilo za dobrobit ovog naroda. Ti neki lažu čim zinu. Ali da li je to uopće važno? Nije, jer smo ionako već zaboravili ona obećanja od prije tri-četiri godine. Birači su poput plavuše – vole slušati samodopadno laskanje političara i prevaranata, bez obzira što su (možda ?) svjesni laži koje im ovi šapuću na uho. Barem tako o biračima misle političari. A političari tako misle i o drugim političarima i obećavaju jedni drugima čvrste saveze, oni manji hvataju se za one veće, a oni veći, nesigurni u ishod glasanja prevrtljivih plavuša, «srdačno» šire ruke i grle ove male laskavce, očekujući da će ih iznogirati čim izađu izborni rezultati.

Cijeli taj predizborni cirkus trebao bi nas zabaviti, baciti u zaborav sve naša očekivanja, razočaranja i stišati «neopravdani» bijes te usmjeriti naš glas na one koji će najbolje zastupati naše interese i koji će nas izvesti iz korupcije, nezaposlenosti, lopovluka i bijede, te nas uvesti u Europu u kojoj svega toga nema.

Sve to ne bi trebalo stajati više od 2.000.000 Eura po stranci u predizbornoj utrci, kako je predložio neki blentavko iz Sabora. Valjda je mislio na stranačka sredstva koja, kao članarinu, uplaćuju članovi stranaka. Od tih novaca bi se trebali napraviti Jumbo plakati s kojih će nam se umiljato smješiti stranački odabranici sve dok im ne dademo svoj glas. Neki će se možda slikati sa svojim koalicijskim suborcem, a neki i sa novom suprugom i starim autom, izvučenim odnekud iz garaže iz bivšeg susjedstva. Bitno je samo da koaliraju i pobjede.

Nije valjda mislio trošiti našu lovu koju mi pošteno uplaćujemo u državni proračun za bolje sutra, za bolju brodogradnju, bolju poljoprivredu, za bolje ceste, za «više cvijeća manje smeća», za bolje... teško je uopće smisliti još nešto bolje od onoga šta su nam već skoro pružili. Samo im dajmo još jednu šansu da završe to šta su započeli. Pa makar mi kolabirali.

B.K.