Jedna od predizbornih tema predstojećih izbora najavljena je promotivno u Puli, pa se kao dobar argument za izborni uspjeh proširila i na ostali dio „Lijepe naše“.
Korupcija – i borba protiv korupcije, to su te magične riječi kojima će nam početi puniti uši u ovo predizborno doba. Skužila je ekipa, ova lokalna i ona globalna, da nam je već pun kufer njih i njihovih neispunjenih predizbornih obećanja, pa su krenuli u odlučnu bitku protiv lopova iz vlastitih redova, kojom između ostaloga, za ove izbore misle skupiti popriličan broj neodlučnih birača. Onih s kraćom pameću.
Da li je to uopće moguće na način kako nam oni to žele uvaliti, pita se netko tko imalo upotrebljava svoje sive vijuge. Naravno da nije. To je obična pljuska nama biračima, koja u njihovim iskrivljenim vizijama i očima predstavlja njihov dar nama, „biračima sitnog zuba“, a usput dobro dođe i kao argument za udar na suparnike u izbornoj trci.
Najavili su borbu protiv korupcije i cijelo vrijeme vrte ploču o onoj "sitnoj" korupciji koja također postoji, nekoj korupciji tipa plavih koverti koje dobivaju nekakvi državni činovničići koje su kao primjer svoje "efiikasnosti i odlučnosti", pomalo počeli dovlačiti pred sudove. Više kao predizbornu akciju nego kao ozbiljnu nakanu.
O onoj pravoj korupciji, u kojoj su rasprodali gotovo cijelu nam domovinu, o korupciji u kojoj su sami oni sudjelovali donoseći zakone koji protežiraju neokolonijalne vlasnike „naših bivših" poduzeća poput 95% banaka, HT-a, a uskoro INA-e i svega onoga od čega će moći i dalje jalovo opstajati na vlasti, o toj korupciji ni riječi.
O korupciji u kojoj je sudjelovao ili još uvijek sudjeluje popriličan dio „časnih nam“ saborskih zastupnika, o toj korupciji ni riječi.
O korupciji u kojoj npr. HT, svojim besramno visokim cijenama i varanjem potrošača, prebacuje ostvarenu visoku dobit svom kolonijalnom gazdi, Deutsche Telekomu, o toj korupciji ni riječi.
O korupciji u kojoj Vlada daje beskrajne državne garancije brodogradilištima u vlasništvu stranaca, a čiji su direktori miljenici dičnog nam premijera i vicepremijera, o toj korupciji ni riječi.
O korupciji koja je stranim građevinskim firmama davala poslove od državnog značaja, a učmaloj domaćoj građevinskoj operativi samo sitne mrvice, o toj korupciji ni riječi.
O korupciji u privatizaciji "državnih poduzeća", koja je usput rečeno ta država otela bivšim samoupravljačima, o toj korupciji ni riječi.
O korupciji koja nije dovoljno nadgledala obnovu ratom uništenog stambenog fonda, pa je dozvolila bogaćenje kojekakvih instant građevinskih poduzetnika na račun loše i aljkavo izvedenih građevinskih radova, o toj korupciji ni riječi.
I tako bi se moglo do u nedogled i o bilokojem segmentu našeg života. Korupcije oko sebe svjesni smo svi mi, ali lakše nam je slegnuti ramenima i okrenuti glavu na drugu stranu. Neka to rješava netko drugi. A dotle korupcija buja i pitanje je vremena kada ćemo i sami upasti u njezin žrvanj.
Sve je to korupcija. I ono što nije urađeno kako treba i nije sankcionirano od strane onih koje smo birali da u naše ime i za naš račun gospodare zajedničkim nam dobrima, a što smo mi platili iz svojih džepova, i to je također korupcija.
Mi samo možemo naslućivati dokle sve seže i koji su oblici te korupcije, a u predstojeće predizborne dane sigurno ćemo saznati puno više o tome.
K.B.
19.04.2003.
Osobni stav