To koliko ljudi dnevno umire od gladi ili u nekim drugim ratnim sukobima lokalnog bez-značaja, je isto tako nezanimljivo i ne prodaje nivine i ne podiže gledanost. U principu čak smanjuje taj pojam uspješnosti TV-a, jer kada počnu takvi prilozi na TV- ljudi stisnu gumb na daljinskom i prebace se na nešto veselo ili „stvarno užasavajuće“ , nešto od čega ih pomalo hvata strah jer bi se to i njima moglo dogoditi, ući u njihov dom i „gadno ih strefiti“.

I baš u tom međuprostoru pojavila se nekakva “atipična upala pluća”. Pojavila se kao „dar s neba“ negdje u Vijetnamu i krenula je avionima i novinarskim laprdanjem širiti se po cijelome svijetu, prijeteći da pokosi nedužno pučanstvo civiliziranog dijela svijeta. I pokosila je njih 7-8, do sada, duplo manje od onih 14 koji su nekidan poginuli na autoputu blizu Venecije. Ali to je vijest od samo jednog velikog naslova – „djevojka za jednu noć“. Bilo i gotovo. To se ne može žvakati danima. Ali “atipična upala pluća” – e to je nešto sasvim drugo. Gadno, opasno, putuje po cijelome svijetu i može vas pokositi dok ste rekli “keks”. Skoro kao mali zeleni kamenojedac što živi ispod zemlje. Onaj iz viceva.

Živa strahota, barem ako slušate te novinarske bljazgotine. Evo dok sam ovo pisao u svijetiu je umrlo barem 20-tak djece od gladi. Ali da li to vas uopće tangira? Da li je to zanimljivo? Vjerojatno ne. Oni su gladni “tamo negdje” i tko ih šiša, samo se množe poput bakula i onda bi ih mi trebali hraniti. Ajde dobro poslat ćemo im nešto, samo da više ne čujemo o tome. Nije ugodno.

Ali ovo s „atipičnom upalom pluća“ , e to je nešto drugo. O tome trebate znati sve jer to i vas može dosegnuti. Vjerujte novinarima. Barem dok ne počne rat u Iraku. Onda će za vas, CNN i odnekud uskrsla Christian Amampur (ili kako god već) sjesti u prvi red i pratiti rat „in live“ i slati ratne izvještaje o okrutnosti rata. Bushovog.

Iz Pule, iz svog dnevnog boravka, za čitaoce pula-online.com, Kristijan Pampur.