Pulski merkat je svaki dan pun svega: povræa iz okolnih prigradskih vrtova, ali bogme i onog neukusnog iz svjetskih hladnjaèa, voæe je uglavnom uvozno – tek u sezoni breskvi ima i naših iz breskvika na Medulinskoj cesti, mesnice su pune mesa uglavnom iz uvoza, naljepša ribarnica na Jadranu je puna ribe koja je ujedno i najskuplja na Jadranu, okolni duæani svih vrsta i velièina puni su uvozne robe i èisto ti bude drago kada naletiš na domaæi proizvod. I onda vidiš da je domaæi skuplji od onog uvoznog, pa ti neki vrag kaže “uzmi jeftinije”, a drugi ti vrag kaže “uzmi naše”. Onda uzmeš jeftinije, jer tko ih šljivi kad su tako skupi.

Merkat je zanimljiv i zbog toga što na njemu možes èuti i razne jezike svijeta, ali bogme i jezike i narjeèja “naroda bivse Juge”. Tu Pera Šumadinac prodaje pasulj tetovac odmah pored Foške iz Medulina “ka je dopeljala pomidore i jeno malo fažoleti”. Domaæe i frisko. A i Mile, bivši milicajac, ima tu najsoènije Licke šljive, malo dalje Marija “zlato moje” ima najbolji izbor voæa, a negdje izmedju njih smjestio se Bepi iz Valmada i fura najbolju “domaæu rakiju” – za poznavaoce onu jaèu i pravu, a za pokojega trubila i onu malo razvodnjenu. Sve je tu najbolje. Nema greške. I sve je domaæe i još i friško. Grincek za juhu 5 kn, macolet peršina 2 kn, mac škalonje ili rotkvica 5 kn, itd. To drži istu cijenu vec gooooodinama i èudi me kako još nije poskupilo. Možda i hoæe uskoro...

Ali zato cvijeæe oscilira kao dionice na nekoj burzi. Èista stvar ponude i potražnje. Dan žena, Dan mrtvih, Valentinovo i još pokoji praznik strahovito nabiju cijene našem cvijeæu. Ali i mi se znamo dovijati tome... Kako? E, o tome nekom drugom prilikom...

Pozdrav od Strica.