Sanjao sam noćas da sam umro i to me Ťubilo drito u pojamť, uhvatilo u raskoraku.
S jedne strane stigle godine kad vidi kako ti se tijelo laganice kvrči, okvrgavljuje i sve čeće čuči po kojekakvim ambulantama s uputnicom u ruci, a s druge strane misli i dalje lete k'o da ti je tek dvadeset. Ne?
Umro ja tako, leim skockan u otvorenu lijesu da mi znani i neznani u prolazu upute onaj zadnji, gadljivi, pogled. Poneki se, ko fol pobono, prekrii, neki potajice pljucne tri puta i ulovi se za yaya, čist' da skine urok, koji bi mu se od mene kao pokojnika i ziher urokljive osobe, mogao i nehotice prikeljiti.
Krue oko mene do mojih blinjih, skladno poredanih u palir, ljube ih i ispod glasa mrmljaju neto kao sućut, a ja sve to osjećam, al' ne vidim, pas mu mater i ne mogu mrdnuti, otvoriti oči ili okrenuti glavu da u svemu tome barem malo i ja uivam. Jesam li ja glavni danas ili ne?. Bilo bi ba cool pomaknuti se, ustati, il' neto reći ovima to mile. Moe si mislit koji bi to stampedo nastao, a dobar dio enskadije samo bi zakovrnuo okicama i onemoćalo tresnuo na pod. To bi bilo za pamćenje.
Nakon litanija i ukopa, blii prijatelji i rodbina skupili su se doma kod mene i uz meze i cugu jo malo me alili. Neki su potegnuli koju vie pa se uskoro začuo i prigueni kikot i atmosfera se malkice raskravila. Kad je nestalo pića i opustoile se tacne s klopom svi su zgiljali i ostavili svinjac koji je moja Ťudovať morala spremati dokasna. Iskusne profi-narikače vele da je to dobro, odvraća joj misli od toga kako se vie nikad neću razvaljivat po kauču i svaki put zapiat dasku u zahodu. Tek kad je uvečer umorno legla u krevet shvatla je da me nema i da nema kome gurnuti noge na grijanje. Barem za jo dogledno vrijeme. A jo ni roletne u sobi nisam popravio.
Prođe prva godina, sjećanje je jo relativno svjee. U dnevni tisak među osmrtnice daju ti sliku i napiu koju o tome kako im nedostaje i bla, bla, bla. Podsjetnik onima koji me se jo sjećaju, ako me uopće itko uspije prepoznati na slici. Uobičajeno je da to bude neka slika iz davne mladosti kad pokojnik nimalo ne liči na osobu koja bi mogla jednog dana flipnuti. Puca od zdravlja i veselo se keseri.
Al' vremenom sjećanja blijede. Dođu ti na grob onako prigodničarski, jednom il' dva puta godinje, za Dan mrtvih ili na godinjicu kad si otegnuo. Urede grob, donesu par buketa ili va cvijeća, zapale svaki svoju svijeću, zastanu manje od minute, probaju te se sjetiti i odu da bi moda svratili dogodine. Ko ia krepaline. Pfuj, pfuj, pfuj.
Onda mi pade na pamet Ťdal' će mi tamo falit' onih stvariť. Znate vi ta mislim. Probudio sam se i shvatio da ipak samo sanjam. Maala.
Crni Roko
9.10.2011. : 106816.01.2004.
Kratke priče
tampanje
