ESEJI O OCEANU
Piše: Damir Miloš
Od svih vremenskih prilika najdraže mi je jugo, ono zimsko, divlje. Veliki valovi gurani toplim vjetrom, kiša i - topla soba.
Ovaj sam tekst prije mnogo godina objavio u časopisu «More». Listajući neki dan stare tekstove, usuđujem se reći da je teme i danas akutelna, da je situacija u našem nautičkom turizmu još i gora, pa sam odlučio tekst, tek neznatno obnovljen, ponovno objaviti na stranicama Morskog prasca.
Na moru najdraže su mi oluje. O natčovječanskim naporima i pogibljenim manevrima u tim na smrt opasnim uvjetima slušao sam od drugih, ljubomorno tajeći vlastito iskustvo, uvjeren da o olujama najčešće pričaju ne odveć iskusni nautičari. Mene i moje prijatelje, koji smo nekoliko puta prejedrili Atlantik, priječila je samorazumljiva pristojnost da to ne stavljamo u prvi plan. Bez obzira koliko su se drugi hvalili ocenaskim iskustvom, nismo odveć isticali da smo mi imali čast, u konkurenciji hrvatskih posada (premda mješovita), najbrže do sada prejedriti baru.
Ali, čini mi se da je došlo vrijeme kad se tim hvalisavcima treba suprotstaviti, jer ti su hvalisavci gotovo uvjerili sve oko sebe da jedino oni mogu prosuditi što je moru primjereno i kako se na moru treba ponašati. Oni odjednom znaju što je našem moru najbolje!? I ne samo to, oni nam pročinju savjetovati kako se na moru moramo ponašati. I tako su nevjerojatno sigurni u sebe i svoje stavove.
n a s t a v a k >>>
(Izvor: www.Morsko-prase.hr )
09.02.2003.
More