Ali, nitko na brodu ne razmišlja o opasnosti, nevremenu…Dvojimo, nadomak kuće, između radosti povratka i tuge, između zadovoljstva obavljenog zadatka i sjete što je donosi završetak jednog dugog, davno započetog putovanja.

Prošlo je više od dvije godine otkako smo, promatrajući ovaj isti svjetionik, ploveći u suprotnom kursu, sami sebe uvjeravali i hrabrili da ocean je poput našeg mora, samo mnogo veći. Ista voda, slana, isti vjetar…more, ocean, zašto bi tu bilo neke velike razlike!? Bili smo uvjereni da ćemo ponovno jedriti uz ovaj svjetionik, vraćajući se u naše more, i da će neizmjerna biti naša radost kad ga, vraćajući se, još jednom ugledamo.

n a s t a v a k >>> (Izvor: www.Morsko-prase.hr )