ESEJI O MORU
Piše: Davorin Marjanović
Imao sam prilike dva puta oploviti grčko Jonsko more: jednom u srpnju, drugi put u kolovozu. Koje li razlike!
Dok su u srpnju uvale i lučice (jer marina u Grčkoj gotovo da i nema) bile sasvim podnošljivo popunjene, a sastav nautičara bio je šarolik - čuli su se razni evropski jezici, a brodovi su vijali razne zastave, u kolovozu, u toku famoznog talijanskog FERAGOSTA, sve je bilo poplavljeno i preplavljeno Talijanima!
Glasni i preglasni, uvijek neumorni u dovikivanju, uvijek s upaljenim i glasno podešenim VHF radiostanicama, uvijek s generatorima za struju u pogonu, koji ne samo da besmisleno rondaju kada bi svi okolni “normalni” nautičari željeli u miru počinuti, već i dime i smrde, ravno u kokpit susjeda...
No, ako su to njihove nacionalne osobine, koje bi dobronamjerni komentator (što ja nikako ne mogu biti poslije svih iskustava s njima),mogao nazvati “viškom južnjačkog temperamenta”, što reći na njihov apsolutni manjak bilo kakvih nautičkih znanja, osim nabijanja gaščine vani, na moru, kada svojim prevelikim motornim jahtama, jureći kraj nas “bijedno sporih jedriličara” na što manjem razmaku, pokušavaju da nas potope valovima koje u jurnjavi stvaraju!
n a s t a v a k ...
(Izvor: www.Morsko-prase.hr ) 23.01.2003.