ESEJI O MORU
Pie: Damir Milo
Dorotea
Utihnina...Jedra se klate, kapajući na nas ostatke rose, ugodne kapi jo od protekle noći svjee. Plutamo...beivotno. Sunce se penje u zvizdan, areći sve unaokolo na dohvat sebe. U daljini čuju se abe, kao da...
- abe?! Otkud abe na Kornatima?!
Nisu abe...ali, nakon neprospavanih noći čovjek moe čuti svata. Ponekad, jo umornijem, pričinjaju mu se kojekakve, i najčeće...lijepe ene.
Godinama sam bio zaljubljen u jednu, duge plave kose, na kraju svake noći pojavljujući se na nekom drugom, meni najbliem otoku. Ne, nikada nisam htio za njom skočiti, zaplivati, ponekad je samo tiho dozivajući, jer odavno su pomorci shvatili, prisećajući se i Odisejeva iskustva, da se platonskom ljubavlju najdue odravaju te krhke veze. tovie, očaran njezinom ljepotom, misli su mi bile vrlo putene, strahujući da bi ona, saznavi za njih, s razlogom odbila nastavak nae tajne veze. I tko zna koliko bi godina to jo potrajalo da se i među nas nije uvukla ta prokleta ljubomora.
Prvi put, sjećam se dobro, bilo je to one olujne noći, jedne od onih noći kada se čovjek krajnjim naporom eli sačuvati od pogibljene ravnodunosti, kada je toliko umoran da mu sve postane svejedno.
... n a s t a v a k
(Izvor: www.Morsko-prase.hr )
22.01.2003.