Tekst i slike: Darko Stipaničev
Na svakom našem otoku postoje sidrišta na kojima se svaku večer skuplja veliki broj brodova. Jedna od mojih omiljenih sidrišnjih zabava je promatrati brodove koji su već usidreni, brodove koji dolaze, načine na koje se sidre, te na temelju ponašanja posada pokušati proniknuti u njihove međusobne odnose. Pri tome je moj interses samo za brodove "s dušom", za brodove na kojima ljudi žive i za koje ljudi žive.
Oni se vidno razlikuju od ružnih, napuhanih konfekcijskih plastičnih charter brodova neprporcionalno širokih krmu samo zato da bi u njih stala dva dvostruka ležaja. Na charterašima je teško vidjeti zavezane pomoćne konope na krmenoj ogradi, a nemoguće košaru od pruća u kojoj je na krmi uredno složeno malo pomoćno sidro.
Jedna od takvih uvala je i uvala mjesta Kaprije na istoimenom otoku šibenskog arhipelaga. Prije par dana puhao je lagani južin, a prognoza je bila da će nastaviti puhati slijedeća 24 sata. Kaprijanska vala je idealna za takvo vrijeme, dno odlično drži pa se u uvali skupilo sigurno 50-ak brodova, 30-ak ružnih charteraša i 20-ak uglavnom slovenskih, talijanskih i njemačkih brodova "s dušom". Jedan od njih, crveni krstaš dužine 10-12 m, usidren skoru u samom kraju uvale, privukao je moju pažnju kako svojim izgledom tako i velikom neobičnom zastavom koju je viorio na krmi. Dalekozor u ruke kad na krmi piše MINARET - Auckland.
N a s t a v a k
(Izvor: www.Morsko-prase.hr )
08.07.2003.